Mačeve Ivan Kruljac nabavlja od kovača iz Češke kod kojeg je kupio i rukavice, kacigu te oklop. Korice za mačeve izrađuje sam, a bavi se i streličarstvom
Ivan je moderni vitez iz Našica: 'Moji mačevi su ručni rad, a korice za njih izrađujem sam'
Pravi veliki viteški mačevi u predivnim urezbarenim koricama te viteški oklopi stvari su koje inače možemo vidjeti samo u bajkama i muzejima, no takvi se dragulji nalaze i kod Ivana Kruljca (34) u Našicama blizu Osijeka jer je on pravi vitez modernog doba.
POGLEDAJTE VIDEO: Ivan je vitez iz Našica
Pokretanje videa...
Ivan je završio Filozofski fakultet u Osijeku gdje je učio o jeziku, ali i povijesti koju je uvijek volio. Pet godina je radio kao učitelj povijesti i engleskog jezika u Našicama, a ovdje mu je pomogao i njegov hobi.
Svi njegovi mačevi su pravo oružje osim jednog tupog mača, kao i oklop kojeg bi donosio u školu i tako djecu zabavljao dok su učili o povijesti. Ipak, djecu je najviše zanimao viteški oklop i figurice vojnika koje bi Ivan povremeno donosio.
- Kaciga im je bila najdraža. Stavljali bi ju na glavu i kuckali pa ih je stvarno čudio taj osjećaj da ih ništa ne boli i kako ništa ne osjećaju. Donosio sam im i figurice pa bi se svi poredali u krug, poslagali figurice i tako smo vizualno učili o ratovima i kretanju vojske – opisao nam je Ivan i dodao kako je primijetio kako uz rekvizite djeca uistinu mnogo više nauče na nastavi.
Nakon pet godina ipak se odlučio osamostaliti i ostaviti školu iza sebe pa je otvorio obrt za prevoditeljske usluge i djelatnosti i nada se kako će jednom moći otvoriti centar za edukacije. U slobodno vrijeme posvetio se povijesti, od čitanja knjiga, preko skupljanja mačeva i oklopa, izrade korica za mačeve, pa do vježbanja s mačem i streličarstva. Vježba kako bi uskoro uspio službeno ući u udrugu Vitezova i tako postati pravi vitez.
- Ovo sve je počelo prije nešto manje od pet godina, najviše pod utjecajem nekih YouTube kanala gdje sam pratio razne kolekcionare. Tada se ukazala prilika da nabavim prvi mač. Taj mač je ujedno jedini koji imam, a da nije ručni rad već iz masovne proizvodnje. To je vjerojatno kao ljudi s tetovažama, kada stavite jednu, ne možete stati. Tako je meni bilo s mačevima – ispričao nam je.
Tako je redom krenuo nabavljati mačeve i izrađivati korice za mačeve koje su sve također ručni rad. Naime, mačeve nabavlja od kovača iz Češke s kojim je sasvim slučajno počeo dugogodišnju suradnju.
- Naručio sam mačeve koje sam dobio i on je meni zabunom poslao još dva. Nakon dva mjeseca pitao me zašto se ne žalim što mi mačevi nisu stigli i da ih je poslao. Tada sam ga ja pitao o čemu priča jer ja te mačeve imam i već sam im napravio korice. On mi je ponovio da ih nije poslao pa sam mu uslikao mačeve i rekao da ću ih vratiti čim stignu. On je tada bio zbunjen, valjda nije očekivao da ću ih stvarno vratiti, no jesam i od tada surađujemo. Ja mu ocjenjujem mačeve i radim recenzije na internetu. Isti mi je kovač onda napravio i rukavice, kacigu i oklop, a nadam se do iduće godine i noge – opisao je Ivan kako je sve više rasla njegova kolekcija.
Posebnost njegove kolekcije je u tome što je sve osim jednog mača isključivo ručni rad kovača. Kako bi sve izgledalo što autentičnije, htio je da u unutrašnjosti kacige ostanu vidljivi udarci četkica te da se ništa ne polira.
Ipak, od cijele kolekcije najdraži mu je mač s motivima i koricama inspiriranim slikom Albrechta Dürera 'Sveti Eustahije', a te je korice sam napravio kao i sve ostale u kolekciji, no to nije lak posao.
Prvo treba obraditi drvenu jezgru koja se radi od dvije daske. Ocrta se oštrica mača, a daske se izdube i slijepe. Zatim je potrebno izrezati kožu te ju ručno šiti i obrađivati čekićem i dlijetom, a naposljetku je na redu i bojanje.
- Važno je kožu nakvasiti jer, dok je ona vlažna, može se lijepo oblikovati. Kada se boja velika površina, boja se nanosi spužvicom, a na manje kistom – ispričao nam je Ivan koji izraditi jednu navlaku može čak u tri puna dana.
Kaže kako mu je ovo zimski hobi jer preko ljeta voli biti aktivan. Osim sporta, bavi se i učenjem borbe mačevima iz starih knjiga. Kaže kako je tako naučio i koliko je bitno imati oklop.
- Nakon par ožiljaka na nogama sam shvatio da mačevi nisu zezancija pa sam za vježbe nabavio jedan sasvim tupi – našalio se.
Osim same oštrine oružja, iznimno je važno znati koji se materijali smiju koristiti kako ne bi naštetili oštricama mačeva. Tako Ivan mora koristiti posebno drvo pri izgradnji korica, a kada se mačevi diraju, obavezno ih se treba očistiti.
- Jednom mi je prijatelj došao u goste. Ja nemam nikakav problem da ljudi gledaju, diraju i uzimaju u ruke moje mačeve i oklope, ali mi se treba reći kako bi ih ja mogao očistiti i prebrisati. On ih je dirao i nije mi rekao, valjda mu je bilo neugodno što me nije pitao za dopuštenje. Te oštrice su jako osjetljive i par dana kasnije vidio sam hrđu koja se formirala prema prstima koji su ga dirali. Sve se to da srediti samo treba jako paziti – rekao nam je 'vitez iz Slavonije'.
Dokaz o tome kako u Ivanu uistinu kuca viteško srce je i njegova ljubav prema humanitarnim djelima jer, kako kaže, nema mu dražeg od mogućnosti da nekome pomogne. Ivan i dalje planira vježbati i nabaviti ostatak oklopa kako bi u potpunosti ostvario svoj dječački san i uz to se nada mogućnosti učlanjenja u jednu od službenih udruga vitezova na ovome području kako bi kroz svoj hobi mogao i sudjelovati u više humanitarnih akcija