Ljubav je - pažnja. Pažnja i sigurnost, to je sve što svakom djetetu treba, govore nam tri mlade žene, koje su, bez adekvatne roditeljske skrbi, morale živjeti u domu ili udomiteljskoj obitelji, Ispričale su nam iskustva
Ispovijesti štićenica: 'Boravak u domu spasio nam je život. Za svako dijete treba naći mjesta'
Voljeti nas, svu djecu, biološku ili posvojenu, udomljenu ili "domsku", znači dati nam pažnju koju trebamo. Pažnja je ljubav. Ljubav je kad nas vidite i čujete, kad vam je stalo, kad želite znati tko smo i kakvi smo, što trebamo, kako se osjećamo... Najbolji je mogući savjet koji neki roditelj ili skrbnik, udomitelj, tko god da odgaja dijete, može dobiti. Savjet je to iz usta, duše i teškog proživljenog iskustva Katarine Kufek, djevojke od 18 godina. "Domsko" je dijete, odraslo u udomiteljskoj obitelji, pa u Domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, danas živi u stambenoj zajednici, samostalno, uz podršku odgojitelja. Iz biološke je obitelji u sustav izdvojena kad joj je bilo deset godina. Danas je Katarina predivna u svakom smislu - izvana i iznutra. Ona je zrela, inteligentna, elokventna, osjećajna, topla i nadasve "posložena" osoba, unatoč svemu što je prošla. Ili baš zbog toga što je prošla.