Prema legendi, na ovaj otok se spustilo Sunce i vodilo ljubav s Mjesecom i tako se rodio prvi Inka otac od kojeg su nastale sve Inke. Ovaj otok stvoren je za opuštanje
Isla del Sol u Boliviji netaknuto je čudo prirodne ljepote i mira
Kad god me netko pita koje je najbolje mjesto na svijetu, ja bez razmišljanja govorim Isla del Sol. O čemu se radi? Radi se o otoku sunca koje se nalazi na jezeru Titicaca.
Jezero Titicaca ima najvišu nadmorskom visinu na svijetu i nalazi se na 4000 metara, ušuškano u Andima između Perua i Bolivije. To je otok koji je netaknut. Do njega se stiže mini brodićem iz Copacabane. Nema puno turista i putnika u ovom dijelu svijeta i otok je savršen. Na njemu nema ulične rasvjete, nema automobila, ulica, telefona i interneta. Svega na par mjesta otok naseljavaju jako miroljubivi Indijanci koji nemaju nikakvu agresiju u sebi. Samo preplanule obraze zbog sunca koje je jako blizu.
Kada sam organizirao prvu turu za ovaj otok, pitao sam se kako će se ljudi osjećati jer na otoku osim pogleda i odličnih staza za nevjerojatne šetnje nema ničega. Meni je bilo fenomenalno ali nisam imao predodžbu kako će putnici reagirati na prostor, slobodu, tišinu i sunce. Ispalo je da je svima to bila duhovna katarza i potpuno pročišćenje. Visina čini čuda. Ovo je jako posebno mjesto a nevjerojatnom energijom.
Kako sam saznao za ovaj otok? Prvi puta kada sam putovao po Južnoj Americi nisam imao ni plan ni program puta. Ideja je bila da obiđem Kubu i Brazil da bih kasnije mogao organizirati grupu za ovaj kontinent. Na Kubi sam našao najjeftiniju kartu do Perua.
Otok se strmo izdiže od obale jezera i na vrhu tog strmog brda su načičkane kućice u kojima žive Indijanci.
Ispalo je mnogo jeftinije nego do Brazila, mislio sam otići do Perua pa letjeti za Brazil kasnije i tako uštedjeti novac i vidjeti nešto novo. U Peruu sam počeo upoznavati ljude i putnike i na kraju su me nagovorili da moram otići do Bolivije. U tih par tjedana što sam se kretao po Peruu i Bolviji, uvijek sam u nekim čudnim gradovima, na stanicama ili uličnim tržnicama sretao jednog Argentinca koji je išao s gitarom i smijao se svijetu.
On mi je u prolazu rekao da moram posjetiti ovaj otok. Tako sam završio na malom brodiću koji me dovezao do obala Isla del Sola. Otok se strmo izdiže od obale jezera i na vrhu tog strmog brda su načičkane kućice u kojima žive Indijanci. Pentrao sam se polako s teškim ruksakom na leđima do vrha gdje puca pogled od 360 stupnjeva na sve strane svijeta. Tu sam našao guest house kod jedne Indijanke s ljubaznim osmjehom. Soba je bila jeftina i jednostavna, a pogled neprocjenjiv. Te večeri sam spavao ispred otvorenog prozora i gledao munje u daljini.
Zrak je rijedak i šetnje izuzetno odgovaraju jer stvaraju osjećaj finog zamora
Rano ujutro sam ustao i imao najljepši pogled na svijetu. Moja kućica je na 4300 metara, ispod mene je jezero na 4000 metara, iznad mene oblaci na 5000 metara, tik nešto iznad moje glave, a u daljini oblake probijaju vrhovi Anda koji dolaze do 6500 metara. Sve to tako isprepleteno se odbija od površine jezera, a oblaci, vrhovi i sunčeve zrake čine prizor od kojeg zastaje dah. Na otoku se služe porcije svježe pastrmke za jedan dolar, slatki krumpir, kukuruz i salate od svježeg povrća.
Zrak je rijedak i šetnje izuzetno odgovaraju jer stvaraju osjećaj finog zamora... Usamljeni putnici sjede na brdašcima i meditiraju. Na sjevernoj strani otoka je hippi plaža na kojoj žive putnici koji žele mir i tišinu. Tu meditiraju u šatorima i kupaju se u hladnoj Titicaci. Temperatura vode je oko 18 stupnjeva ali u kombinaciji sa vrelim suncem nije toliko strašno.
Odmah iznad plaže je mala stijena na kojoj je prijestol prvog Inka uklesan u stijenu. Po legendi na ovaj otok se spustilo sunce i vodilo ljubav s Mjesecom i tako se rodio prvi Inka otac od kojeg su nastale sve Inke. Vračevi iz džungli u stara vremena su dolazili na ovaj otok po energiju koja je tu skrivena, to radimo i mi i hipiji koji putuju samo kako bi uživali u ljepoti najčistijeg mjesta na svijetu.
Moja kućica je na 4300 metara, ispod mene je jezero na 4000 metara, iznad mene oblaci na 5000 metara, tik nešto iznad moje glave a u daljini oblake probijaju vrhovi Anda
U šetnji ka kući gledao sam brda i uvale iz ptičje perspektive i razmišljao o suncu i novim tehnologijama. Jednom će kreativni ljudi doći ovdje postaviti solarne ploče, otok će živjeti od sunca, a neka nova civilizacija budućnosti će se opet kreirati na Isla del Solu... Djeca sunca...
Članak je napisan u suradnji s agencijom Jungle Tribe.