Iranski tanker iz 'flote duhova' luta Jadranskim morem i želi izigrati sankcije Amerikanaca

Tanker ARC1, koji prevozi naftu iz Irana i kojem je zabranjeno njezino iskrcavanje u Omišlju na otoku Krku, u srijedu se i dalje nalazio u riječkom akvatoriju. Koliko on ondje dugo smije uopće biti usidren, Lučka kapetanija Rijeka nije željela odgovoriti.

Taj veliki brod, kako je pisao Večernji list, već tjedan dana plovi Jadranom. U naš akvatorij ušao je 4. svibnja i stigao gotovo do Omišlja. Ondje je trebao iskrcati teret u Janaf, no cijeli posao je propao nakon što je američka organizacija i lobistička skupina UANI (Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana) poslala upozorenje Janafu kako se radi o nafti koja je od 2018. pod američkim sankcijama.

Iz Janafa su nam u srijedu kratko odgovorili kako im nije najavljen dolazak tog broda pa nam ne mogu reći nikakve informacije.

Iako Europska unija nije ograničila takvo poslovanje s Irancima, svi koji sudjeluju u trgovini riskiraju bijes SAD-a. Kako bi obeshrabrili kupovinu, najavili su kazne za takve kupce na američkom tržištu, kao i sankcije za banke koje obavljaju transakciju. Upozorenje je, osim Janafu, stiglo i slovenskoj lučkoj agenciji Capris, preko koje je angažiran tanker, i Luci Rijeka. Tanker se zato okrenuo, vratio do Jonskog mora, ali je u nedjelju ponovno krenuo u Jadran.

SNIMLJEN KOD KRKA Fantomski tanker pun iranske nafte danima luta Jadranom

Prema upozorenjima UANI-ja, ARC1 nalazi se na popisu iranske "flote duhova", koja godinama trguje izigravajući američke sankcije. Takvih je najmanje 196 i često mijenjaju svoje zastave, obilježja i vlasnike kako bi prikazali da legalno trguju naftom. Najviše takvih plovila nalazi se pod zastavom Paname, kao i ARC1, a slijede Maršalovi Otoci, Liberija i Palau. Osim takve prevare, piše UANI, često pribjegavaju i prebacivanju tereta s broda na brod, gase svoje odašiljače i plaćaju drugima kako bi izbjegli sankcije. Koliko je taj posao isplativ govori činjenica da samo jedan tanker može prenositi oko 100 milijuna dolara vrijednu naftu.

- Iranski model počeli su preuzimati Rusi u svojoj trgovini s Kinom. Oni su Irancima izravna konkurencija - piše UANI.

Stručnjak za geopolitiku energenata i profesor Igor Dekanić pojasnio je kako zasad iranska nafta neće ući na međunarodno tržište.

- Sve je to zbog sankcija SAD-a i teško je reći bi li Europska unija, zbog problema s budućom kupnjom ruske nafte, odlučila ići kontra politike saveznika. Dakako, uvoz iranske nafte značio bi olakšanje za europsko, pa i naše tržište - kaže Dekanić. Osim Irana, alternativu Rusima predstavljaju energenti iz Alžira, Libije, pa i Nigerije, no pitanje je koliko oni imaju kapaciteta i dugoročnih ugovora.

- Do svake velike supstitucije, a tu računamo oko 200 milijuna tona nafte i njenih derivata koje uvozimo iz Rusije, ne može doći brzo i bez troška. Iako Iranci nemaju odmah spremnu naftu kojom bi zamijenili Ruse, imaju ležišta, kapacitete i potencijale. Naravno, odluka o tome mora biti politička - pojašnjava Dekanić. Dodao je kako ondje strane naftne kompanije godinama nisu provodile istraživanja zbog sankcija, no sve bi se moglo brzo pokrenuti.

- Hrvatska je uvijek imala dobre odnose s Iranom, no ne znam jesmo li spremni riskirati kako bismo ih obnovili - jasan je Dekanić.

Što se pak Libije tiče, govori kako je ondje EU doslovno sama sebi pucala u nogu. Imaju dobre kapacitete i naftu pogodnu za preradu, no ondje se postavlja pitanje političke stabilnosti. Prethodnih deset godina, otkako je svrgnut Gadafi i pokušana uvesti demokracija, sistem je ostao urušen.

- Pojavljivalo se i pitanje što s Venezuelom, koju opet pritišće SAD, a koja ima velike potencijale i rezerve nafte. Prije 50-ak godina naš RGN i Institut za geologiju radili su hidrogeološku kartu te zemlje. Imali smo ondje dobre reference i vidjet ćemo hoće i to Hrvatska iskoristiti - kaže Dekanić.