Civilizacijska je sramota i apsurd to što Hrvatska nije još uvijek a morala je trajno zaštititi uzročnoposljedičnu povezanost prošlosti sadašnjosti i budućnosti zakonskom osudom i zabranom javnog čašćenja Josipa Broza i komunizma ito ustavnom odredbom da nikoja buduća vlast ne može to mijenjati radi svog osobnog ideologijskog ukusa ili subjektivnog uvjerenja. Tako i samo tako bi sadašnji i budući živući naraštaji dobili Božji blagoslov za normalan i duhovno neopterećen život jer bi bezbrojne duše pokojnih i živih pojedinaca i obitelji postradalih od Brozove komunističke diktature a i od srbočetničke agresije i JNA u domovinskom ratu prestale vapiti u Nebo zadovoljštinu. Uistinu Hrvatska se u poraću cijelo vrijeme ponaša nenavidno kao izraelci na putu i z Egipta u obećanu zemlju – vrlo vrijeđa Boga posljedicama slaboga službenoga pamćenja. A Bog nije mačka ne da dugo lajat na se izrugivati ni ismijavati njegovo milosrđe i pomoć da dobijemo svoju državu a onda pustimo vodu niz livadu.Uistinu pomislio bi velika neka diskrepancija u hrvata no nije sam narod toliko već iskvaren odmaknut zabavljen samo kruhom i trbuhom razmaženo i neosnovano grešno nostalgičan za Jugoslavijom kao izraelci skorojevićevskog duha i daha za Egiptom nego su sudionici u službenoj politici i vlasti odgovorni za sve ovo. Dopuštena je javna jugopatija u služebenoj politici i ponašanju visokih političkih dužnosnika dok bi u normalnoj državi to bilo zakonski zabranjeno i logično kažnjivo.