Hrvatska je nakon Filipa Hrgovića, Petra Milasa, Alena Babića, Marka Čalića i Lea Cvetkovića dobila još jednog profesionalnog boksača. Radi se o Bruni Knježeviću, a krenuo je boksati - u garaži
BRUNO KNJEŽEVIĆ
Imamo novog profesionalnog boksača: 'Počeo sam u garaži'
Bruno Knježević (27) nedavno je imao debi u profesionalnom boksu. Nokautom nakon nešto više od minute u drugoj rundi otvorio je profi karijeru protiv također debitanta, domaćeg boksača Nehrudina Cikarića u Banovićima pokraj Tuzle. Meč je bio dogovoren na 4 runde po 3 minute, što je normalni oblik tranzicije iz amaterskog u profesionalni boks.
- U prvoj rundi sam ga gađao u tijelo. Niži je borac od mene i dosta je oštro krenuo. Svaki udarac mu je bio da me ruši. Išao je na to, pogodit će i odmah završiti. Gađao sam ga u tijelo, u jednu točku, i onda mi se u drugoj pružila prilika, pogodio sam ga lijevim aperkatom u glavu i jakim desnim krošeom u tijelo. I on jednostavno nije mogao nastaviti borbu. Pao je dolje i kad se digao nije više mogao nastaviti - prokomentirao je svoj debi Bruno Knježević za Net.hr.
Korona zakomplicirala debi
Brunin prelazak među profesionalce, zajedno sa svojim trenerom Tomom Kadićem, planirao se već duže vrijeme. No, stvar se zakomplicirala pojavom korona virusa početkom godine.
- Trebao sam se boriti krajem trećeg mjeseca, ali onda je počelo sve ovo s koronom, nastao je kaos oko prelaska granica i svega što je bilo, meč je onda odgođen, no pojavila se mogućnost u lipnju. No, situacija s koronavirusom još uvijek je bila neizvjesna. Bez obzira na to, ja sam i dalje trenirao i pripremao se za borbu koju nisam imao. Borba protiv Nehrudina Cikarića u Banovićima došla je nenadano. Saznao sam za borbu doslovno 15-20 dana prije. Tako sam samo pojačao održavanje forme, nakon toga je došla relaksacija i to je bilo to. Nisam imao neke ekstra pripreme. Ipak sam ga čekao od kraja trećeg mjeseca, pa sam već bio spreman - osvrnuo se na odgodu debija gdje se borio u poluteškoj kategoriji, a cilj mu je smanjiti kilažu.
- Kroz neki period spustit ću se u srednju. Naš plan je do kraja mjeseca imati još jednu borbu, nije još ništa potvrđeno, ako ne onda sigurno krajem 11 mjeseca u Puli će biti boksački event na kojem planiram nastupiti, a na kojem će se boriti i Marko Čalić ako se ne varam. No, ni to nije sigurno. Htjeli bismo do kraja godine skupiti još dva meča i onda do kraja 2021. napasti neki od pojasa prvaka, primjerice Mediterana ili nešto slično. Do kraja sljedeće godine trebao bi početi s ozbiljnijim borbama, da to krene na još ozbiljniji nivo.
Bruno je boksač s pedigreom, iza sebe ima preko 100 amaterskih mečeva, i tehnički je izuzetno potkovan. No, i sam govori kako je borba protiv Nehrudina Cikarića bila opasna, iz razloga što se radilo također o debitantu koji se htio dokazati pod svaku cijenu, koji je htio pobijediti. A takvi su najopasniji.
Dobio poštene batine pa krenuo u pohod
- Počeo sam trenirati boks u Požegi doslovno u garaži trenera Željka Krpana, koji je ispred svoje kuće u njoj napravio klub. Priča ide ovako. Moj najstariji brat je mene odveo na boks. Igrao sam nogomet, ali nikad se kao dijete nisam pošteno uznojio na treningu, a uz to bio sam drvo, nisam bio za nogomet. Nakon toga sam otišao na boks i bilo je ono, hoće li taj njegov trener mene primiti ili neće, a on mu je bio profesor u školi. Oni su zajedno trenirali, samo što je moj brat bio mlađi. I uzme on mene zbog brata, ali kao on ne radi s natjecateljima, s djecom, nego sebi za gušt. I OK, mi smo trenirali godinu dana, gledao sam starije dečke, upijao i učio znanje isto tako, i nakon toga smo otišli na trening u Novu Gradišku. I tamo samo odradio sparing s nekim malim i ono, prebije me. Tada je trener iz Nove Gradiške za mene rekao da imam potencijala da bi mogao biti dobar, te zašto me ne pošalju na neko natjecanje - rekao je Knježević.
Bruno je nakon toga otišao na meč i dobio batina, kako je to sam kazao, od boksača koji je već tada bio prvak u mlađim uzrastima, a onda je uslijedio njegov uzlet.
- Na svom prvom prvenstvu Hrvatske osvojio sam kadetski turnir, imao sam negdje 14 godina. Nisam ništa znao, samo sam bacao direkte. Boksao sam kao Graciano Rocchigiani. Znači, čovjek je boksao iz duplog deka, gore su ruke ako dobije dva udarca onda baci tri, ako dobije tri baci četiri. I bila je situacija da sam boksao s momkom koji je iskusan, s već par godina natjecanja i mečeva iza sebe. Ja sam ga pogodio u tijelo i što ću, kako ću, i trener iz Gradiške mi govori kroše u tijelo, kroše u tijelo. Nisam ga znao ni baciti. Ništa, prođem na stranu, pogodim ga direktom u tijelo i završim borbu. Tako sam osvojio prvu medalju. I onda je krenulo.
Mečevi, sparinzi kod Leonarda Pijetraja, turniri, sve mu se otvorilo. Kao junior, sad bi to bilo mlađi senior, je osvojio PH i ušao u reprezentaciju Hrvatske, te nastupio na SP-u u Irskoj na kojem je izgubio s bodom manje. Kao kadet u reprezentaciji se natjecao na Europskom prvenstvu.
Tomo Kadić, inače i trener Tonija Filipija, ima samo riječi hvale za svog boksača i klupskog trenerskog kolegu:
- Bruno je sjajan tip i boksač. Ideja da prijeđemo u profi boks postoji već nekoliko godina. Nažalost, nikako to nismo mogli uskladiti s njegovim obvezama i životom. Životni putevi svakog sportaša su teški. Moraju zarađivati za kruh, ne mogu se posvetiti sportu. Nakon što je Bruno počeo aktivno raditi full time u klubu kao trener, imao je više vremena posvetiti se sebi kao boksaču. Počeli smo nadorađivati neke nedostatke, koje je imao prije, i čekali smo pravu priliku da se otvorio. Ključni faktor svakog boksača u tom njegovom prelasku u profesionalne vode je dobar menadžer koji će uložiti novce, kako bi postao bolji. Profi boks se jako veže za menadžere koji će ti ipak dogovoriti borbe, te neke bitne stvari, otvoriti ti vrata tog ozbiljnog boksa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
