Samo on i oni koji su u sličnim situacijama,znaju kako mu je.
Dk
Deaktivirani korisnik
25.11.2014.
Odustani
ja sm svoju mamu gledala kako umire od raka, jedan dan kad mi je postalo jasno da joj nema spasa, pomsilila sam da kad bi mogli, da bi ju eutanizirali i skratil
i joj muke. No, jedan dan, kad smo dosli u bolnicu, 2 dana prije nego je umrla, vidjeli smo kako su joj iskljucili spravu za disanje, infuziju, itd., tako da je i to neka vrsta eutanazije, ak se mene pita...ovaj slucaj kako covjek kaze bi trebalo prepustit da mu "sudi Bog" ne pravosude.
Prikaži još ↓
rođo101
25.11.2014.
Odustani
istina,imao sam isti slučaj kao i alex iz dana u dan je nestajala,doslovno kopnila.bilo je trenutaka kada si joj iz očiju vidio suzu kako frkne od bolove koje j
e svim silama nastojala sakrit od nas,kao kad kap kiše otreseš s lista.i tako dugi i preudgi 6 mjeseci nezna se kome je bilo gore i teže njoj to trpit ili nama gledat,a nemoćan si.
Prikaži još ↓
Viktor Budaković
25.11.2014.
Odustani
Isto kao i kad čovjek ostane nepokretan i nema šanse da ozdravi. Ne znaš,što bi napravio.
Dk
Deaktivirani korisnik
25.11.2014.
Odustani
Rodjo, potpisujem sve sto si rekao, i istina je da ne znas dali je gore toj osobi ili onima koji to gledaju, kriz nose i jedni i drugi. Nasa agonija je trajala
relativno kratko, nekih 2 mjeseca od kad smo skontali da nesto nije u redu do smrti (ona je inace znala ali se odlucila ne lijeciti), tako da 6 mjeseci u tvom slucaju to gledati, mogu misliti kako ti je bilo. Tek sada nakon 2 godine mozda mi polako blijede te slike bolesti, i mogu se sjecati svoje mame kakva je bila prije toga, ali takvo iskustvo promjeni covjeka iz temelja...bilo bi cudno da ne.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .