'Imam rak, a ostavili su me bez vode. Svi su nas zaboravili...'

Operirali su me sedam puta, onkološki sam bolesnik, moram paziti na higijenu, a nemam vode u kontejneru. Rekli su prošlog tjedna da će doći očistiti bunar i, evo, još nikog nema, požalila nam se Draga Krznarević (75) iz Majskih Poljana kraj Gline.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:17

Banija | Video: KanalRi

Kaže nam da su joj prošle godine bili djelatnici Crvenoga križa čistiti bunar i da je odmah primijetila da vode nema..

- Spustili su neku loptu unutra i poslije više nije bilo vode. Ja imam osjećaj da su ga samo začepili. Sad se opet pojavila voda i dovela sam majstora da pogleda i pitala ga što treba napraviti, a on je rekao da trebaju doći s tim nekim željezom, spustiti se i izvaditi sve to što se nakupilo, da ne ide drukčije. Pa ja sad čekam da netko dođe - priča nam Draga, kojoj su 2013. dijagnosticirali rak dojke. Imala je operaciju jedne dojke, pa druge, potom je operirala bruh, pa grlić maternice...

Da bi imala vode za pranje i higijenu, dovezli su joj spremnik od 1000 litara, no i u njemu se razina već opasno spustila, pa Draga računa kako ima vode za još dva ili tri dana ako ga ne dođu napuniti.

- Zvala sam odgovorne, on čovjek je bio grub, rekao je da što bih ja htjela, da je suša i da vodu voze svakih mjesec dana. Pa ne mogu ja mjesec dana čekati vodu - očajna je Draga, koja kaže da ih nitko ne gleda i da su ih svi zaboravili.

BOLJE DA MUČIM Nemojte čekati da se država pobrine za vas. Neće biti sreće

Jedino im pomažu dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić i udruga Ljudi za ljude. To nam potvrđuje i njezina kći Slavica, koja je došla iz Subotice u Srbiji kako bi majci bila na pomoći. Nagovarala ju je da pođe s njom u Suboticu, no Draga za to ne želi ni čuti. Ona želi biti na svojoj zemlji te tamo, na svome, jednog dana i zauvijek sklopiti oči.

Dok živa u termometrima prelazi 36 stupnjeva, razgovaramo u hladu nadstrešnice, koju su Dragi, kaže Slavica, napravili dobri ljudi iz Petrinje. Iz Civilne zaštite rekli su joj da uopće ne bi smjela boraviti tako blizu kuće jer postoji opasnost od pada crepova s kuće, no Draga na to samo odmahuje rukom.

- Ja sam joj napravila ovu vanjsku kuhinjicu, da ne mora biti unutra u kontejneru jer je unutra sad pakao. Ima klimu, ali je rijetko pali jer joj smeta i boli je glava od nje, pa je veći dio dana vani na zraku - govori Slavica.

Malo hlada Dragi pravi i drveće te voćke oko kuće, koja je uništena, ima crvenu naljepnicu i čeka rušenje.

- Cijeli jedan zid se srušio, peć se izvalila i cijev je došla do kreveta. Sreća je da nije bila u kući kad je Baniju pogodio potres jer tko zna što bi bilo. U kontejneru ima kupaonicu, spojena je na bunar, ali nema vode u bunaru. Kad treba prati veš, ja joj napunim perilicu jer ne može ona sama dizati te teške boce - priča nam Slavica, a Draga dodaje da su se iz Crvenoga križa ponudili da će joj oni oprati rublje, samo neka ih zove kad joj se nakupi, no Draga nerado traži pomoć od bilo koga.

- Donatori iz Beograda osigurali su 33 kuće za mještane Majskih Poljana, ali ne mogu se kuće graditi dok se stare ne sruše. Meni je hidrofor od bunara u podrumu, on je još dobar i kažu mi da onda moram sama platiti rušenje ako želim da podrum ostane - ogorčena je Draga.

'NI NE IZLAZIMO IZ KONTEJNERA'

Kako podnosim vrućinu? Teško. Uglavnom sam u kontejneru, imam klimu, no moram imati i zraka, pa malo otvorim, prije podne sjednem malo pod suncobran, kaže nam Tehira Sefić Arapović (85) iz kontejnerskog naselja u Mošćenici. Slično nam govore i ostali mještani kontejnerskih naselja u Mošćenici i Petrinji, koji jedva žive na 38 stupnjeva.

U kontejnerskom naselju u Sajmištu u Petrinji upoznajemo gospođu Katarinu (67). Prije šest mjeseci preminuo joj je suprug pa sada u kontejneru stanuju ona i kćer. Kaže da je svaki kontejner sudbina za sebe.
- Naša zgrada ima žutu naljepnicu, oštećenja po stubištima, dimnjacima... Dio ljudi još živi unutra, kako je zgrada tek nakon šest mjeseci dobila žutu naljepnicu, nisu htjeli izići. Ja se ne mogu više penjati na treći kat i prihvatila sam da budem ovdje. Imamo gdje spavati, otuširati se, skuhati... Kad bih znala da je to moje i da ću ovdje živjeti do kraja života, prihvatila bih. Treba mi nešto u prizemlju, trebalo bi ponovno uređivati kuću ili stan, a ja više nemam volje za to - iskrena je Katarina te dodaje da su stan i prije potresa planirali prodati. 
Nekoliko kućica dalje u istom naselju stanuje i njezina sestra Marija Radošević (61) iz Prnjavora Čuntićkog. Tamo se i prije potresa još 2018. godine pokrenulo klizište, brdo se približilo kućama, a potres je sve pogoršao. Pokazuje nam crvenu naljepnicu koja je njezina kuća dobila jer joj se brdo približilo na tri metra. 

- S Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta rekli su da gore nema sanacije, da nema života. Riječ je o nekih šest do sedam kuća u toj ulici. Iz Ministarstva graditeljstva poslali su inženjere da procijene oštećenja na kućama, a oni su rekli da su kuće dobre. Kuće možda jesu dobre, ali sanacija klizišta stajala bi više nego da se izgrade nove kuće - ogorčena je i Marija. Ove je godine predala papire za rušenje svoje kuće u Prnjavoru, no što će s njom biti još uvijek ne zna. 
- Sve ovo vrijeme potiskivala sam potres, ali sad je i meni postalo tijesno. Pošto sam sama, kućicu dijelim s jednom susjedom, dobro se slažemo, ali vidite kako živim, jedva da se mogu i okrenuti. Klimu malo upalim, malo ugasim, ne smijem se stalno ni hladiti. Ni kod kuće nisam imala klimu, ali u kući je drugačije, malo se iziđe van, malo u hlad i nekako preživiš dan. Naši ljudi su takvi da se na svašta naviknu i prilagode, ali nije ni to dobro - kaže Marija, koja se prije potresa i razboljela zbog čega je morala i na operaciju. 
Kako bi od kontejnera pokušala koliko toliko napraviti dom, na hodnik je postavila nadstrešnicu. U njemu ima i maleni štednjak, hladnjak i perilicu za rublje. Imaju u naselju vešeraj i kuhinjicu, no nije joj zgodno izlaziti svaki put kad nešto treba.
Pokazuje nam dječje igračke i bicikle po naselju.
- Ima ovdje i male djece koja su se tu rodila, svi se, kao i ja, nadamo nekim boljim danima i sretnijoj budućnosti - kaže Marija za oproštaj.