I ja sam djevac u kasnim 30-ima (ne mislim u horoskopu) - i ne mogu tu ništa uraditi s obzirom da nisam bogat i lijep, te nemam nikakve zavodničke vještine, a samopouzdanje mi je čista nula (iz očiglednih razloga).
Dakle, sve što mogu je proklinjati život...ili se nadati dobitku na lottu, jer onda bi me neka možda i htjela, bar zbog love ako me već zbog ničega drugog ne žele :(
Sigourney
18.10.2018.
Odustani
Imaš 30 ,djevac i bez samopouzdanja ,izgleda i novca?Imaš li bar posao i prijatelje?sorry ,malo sam radoznala.
Dk
Deaktivirani korisnik
19.10.2018.
Odustani
Imam posao, ali plaća baš nije velika, a prijatelji su se svi manje više razišli, oženili se, imaju djecu, pa nemaju dovoljno slobodnog vremena za druženje...ne
ki su otišli u druge gradove, ili čak druge države (Irsku, Njemačku, Švedsku itd), tako da mi nema tko pomoći.
Prikaži još ↓
Sigourney
19.10.2018.
Odustani
sve je to današnja realnost ,mladi odlaze ali sve što si nabrojao nije razlog da budeš i ostaneš sam ..znam to pouzdano .jer kad sam se našla u sličnoj situacij
i ,razlika je jedino ta što nisam imala niti posao,dakle užas živi
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
20.10.2018.
Odustani
Znam da nije razlog, ali nije ni moj izbor, jednostavno nisam imao sreće, sve što sam doživio je neuzvraćena ljubav, tj bio sam nesretno zaljubljen, nekoliko pu
ta. Previše sam stidljiv, nemam samopouzdanja, ne izgledam kao Brad Pitt ili Leonardo DiCaprio...nisam ni bogat, pa koja bi me uopće i htjela?
Prikaži još ↓
Sigourney
20.10.2018.
Odustani
o bože kakav Caprio i Pitt ,valjda znaš da ženama nije izgled na prvom mjestu ,naprotiv.Možda srednjoškolkama ...a one ti ne trebaju . Sampouzdanje se može steć
i a stidljivost nestane kad se pojavi prava osoba .Ja sam recimo promjenila mjesto boravka ,jer sam uvidjela da nemam perpektive niti sreće u toj sredini ,isto nesretna,odnosno neuzvraćena ljubav ,prijatelji otišli ,našla posao i život ide dalje .Problem je što se ljudi boje promjene i ostaju na mjestu jednom i tapkaju u mjestu ,umjesto da žive .Ne žele niti da pokušaju .A život prolazi .Bio ti bilo gdje .Jedino ,mjenjaju se i pružaju veće mogućnosti koje hrabar čovjek treba da zgrabi kad promjeniš učmalu sredinu koja te guši i kao muškarca i kao ljudsko biće općenito.Ne pametujem ti ,tako sam ja uspjela ,samo hrabro i veselo .Žene to vole .Moj nije imao niti bicikl a sad imamo zajednički puno tog .Najvažnije obitelj i dom.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
21.10.2018.
Odustani
Ima i starijih cura koje gledaju na izgled, to možda ne gledaju one žene koje su već preko 40 godina, razvedene, i s djecom, ali ni takve mi sigurno ne trebaju,
jer želio bih imati svoju djecu, a ne tuđu.
Samopouzdanje se može steći samo ako imaš temelja za to...a ja stvarno nemam na temelju čega, svi su očigledno bolji i uspješniji od mene u svemu.
Stidljivost je konstantna prepreka, bilo je za mene pravih osoba ali problem je bio u tome što one mene nisu smatrale pravom osobom, tako da od toga nije bilo ništa, samo tuga zbog neuzvraćene ljubavi. Svatko nađe nekoga tko mu se sviđa, a da mu ta osoba uzvrati osjećaje, ali kod mene se nikad nije poklopilo da se ja sviđam curi koja se meni sviđa.
Nažalost, još uvijek nisu izumili tablete za samopouzdanje, ili protiv stidljivosti.
Promjenio bih ja prebivalište da imam novaca za to, ali nemam, mala plaća (minimalac), živim s roditeljima, da nema njih, ne bih mogao od svoje plaće ništa...sve bih potrošio na režije i ne bih imao šta ni za jesti.
Bolji posao u mom gradu teško je dobiti ako nemaš političkih veza, a ja nemam.
U većim gradovima veća je i konkurencija za posao, tako da je prilično teško probiti se do vrha, pokušavao sam ali za sada još ništa.
Upisao sam izvanredni studij, imam još jednu godinu za završiti, možda onda dobijem bolji posao, pa ću vidjeti, tko zna, možda se i meni posreći, samo da ne bude prekasno, jer ne vrijedi mi imati obitelj kad budem već prestar.
Prikaži još ↓
Sigourney
22.10.2018.
Odustani
Sad si niskog samopouzdanja ,i ja sam bila ,a nisam imala niti posao ,a starci su mi živjeli od bosanske mirovine ,znaš li uopće koliko je to ,da nismo živjeli
na selu ,pocrkali bi s tim .A ja nisam imala niti minimalac !Sreća ,jer bih možda i ostala tamo.Ne kukaj ,ne dozvoljavaj to sebi .U zadnjoj rečenici je izlaz iz te situacije,završetak studija i misli samo pozitivno .Moj prvi posao je bio fijasko ,neprijavljena ,tri mjeseca ,sve po 200kn na ruke , zadnju plaću nisam niti dobila..Nema predaje .Ne poznajemo se ,svakom je njegov križ najteži ,da se tako izrazim .Nisu to sad neke godine ,jbt,da odustaneš od života .Imati obitelj definitivno vrijedi ,a prestar je onaj koji se tako osjeća zbog određene situacije ili negativne okoline .Osjećam se sada mlađom i veselijom nego sa 25 ,jer sam tad imala takva sranja u životu ,ne svojom krivicom ,zadesilo me da tako kažem .Skoro smo bili u svatovima kod jednog bratića ,oženio se u 42 ,mala 12 god.mlađa ,dijete na putu ,oboje na minimalcu ...Ali bore se .Sreća prati hrabre ,upamti to .I primjenjuj .Meni upalilo.Zašto ne bi i nekom drugom ...
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
22.10.2018.
Odustani
Imamo nešto zajedničko, ja isto nisam dugo vremena uspio naći posao, prvi put kad sam počeo raditi na duže vrijeme imao sam 26 godina. Prije toga, isto sam samo
nakratko radio s 18 godina, na gradskoj tržnici, oko 3 mjeseca. Nakon toga, godinama sam bio nezaposlen, prijavljivao sam se na razna radna mjesta ali ništa...i evo sad radim za ovako malu plaću, s kojom ne mogu ništa...nisam ni položio vozački.
Uvijek sam bio niskog samopouzdanja, nije to samo sada, nikad nisam imao temelja za samopouzdanje, jer mi ništa nije išlo u životu...nije to kukanje, samo navođenje činjenica, ne tražim da mi netko pomogne, kad znam da tu nema pomoći...jedino da nekim čudom dobijem na lutriji, ili nešto slično.
U pravu si, svakome je njegova situacija najteža, svjestan sam da je teže ljudima koji su invalidi, slijepi, paralizirani, znam da je teže gladnoj djeci u Africi itd...ali to ne znači da ja uživam u životu samo zato što mi je lakše nego njima...nije ni ovo baš neki život.
Borim se koliko mogu, ali kao da se borim s džepnim nožićem protiv nuklearnog naoružanja, jer me stalno prati osjećaj nemoći i bezizlazne situacije.
Slažem se, dobro je osjećati se mlado, ne osjećam se ni ja staro ali znam da godine prolaze, a meni ništa ne polazi za rukom...iako strpljivo čekam već praktično desetljećima.
Tvoj bratić je imao sreće, teško da mogu zamisliti da bi mene htjela neka 12 godina mlađa, to bi bilo lijepo, ali za mene je to samo u mašti moguće, mislim ono...mogu se bar nadati ako ništa drugo.
Prikaži još ↓
Sigourney
22.10.2018.
Odustani
Čovječe ,ti se tako lijepo izražavaš,znaš objasniti situaciju ,samo ti fali malo hrabrosti da se pokreneš ..lijepo je što imaš posao,znači uz sve si i vrijedan,
najgore je ako se zatvoriš u kuću i ono posao -kuća .To je za samce pogibija ..Moraš naći još nešto da te ,,psihološki uzdigne" i ojača neki hobi ,neku zanimaciju .Vozački se polaže na rate ,ako nemaš keš.Volja za nečim je jača od svih prepreka .Što bi reko Goran Bare ,luđak svoje vrste ,ali odličan glazbenik :Vrijeme je da se krene ... Sve najbolje ,ali ne nadaj se dobitku na lottu.Veće su ti šanse da završiš studij i negdje ,ne nužno tu gdje si sad,nađeš i posao i svoju sreću.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Odustani
Da, istina, samo teško je dobiti hrabrost u ovakvoj situaciji.
Imam nekoliko hobija...čitanje, igranje video igara, a imam i kućne ljubimce (zeca i papigu).
M
oram najprije riješiti studij, jer dok plaćam fakultet, nemam novaca za vozački, s obzirom da plaćam i mjesečnu kartu za vlak (putujem u drugi grad na posao i predavanja).
Hvala na podršci, nadam se da ću uspjeti naći sreću jednog dana, što prije - to bolje...ako ne ovdje, onda negdje u inozemstvu.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .