Možemo! se u osvit predizborne kampanje hvali kako će iz glavnog grada izbaciti ulice ustaških dužnosnika ili simpatizera, kako bi se promovirao antifašizam. Ali svejedno neće vratiti trg lidera tog antifašističkog pokreta.
Imaju hrabrosti za izbacivanje ustaša iz Zagreba, ali ne i za povratak trga Josipa Broza Tita
Iz Zagreba odlaze ustaše, ali se ne vraća Josip Broz Tito.
"Treba biti jasno da smo na strani pobjednica koje su pobijedile u Drugom svjetskom ratu, da znamo tko je bila pobjednička hrvatska vojska", izjavila je jučer Rada Borić, predsjednica Odbora za imenovanje i preimenovanje ulica i trgova u Zagrebu.
Ali Zagreb svejedno - i još uvijek - nema ni trg, ni ulicu koji nose ime vođe te pobjedničke hrvatske vojske u Drugom svjetskom ratu.
Komentirajući inicijativu za preimenovanje desetak zagrebačkih ulica nazvanih po ustaškim dužnosnicima ili simpatizerima, Borić je naglasila kako je "važno imati konsenzus da je hrvatska država nastala na antifašizmu, to je i u Ustavu i u temelju".
No taj antifašizam ipak se ograničava samo na obračun s ustašama, ne i na promociju vođe tog antifašističkog pokreta. Za to Možemo!, koji samostalno vlada glavnim gradom, očito nema hrabrosti. Antifašizam da, ali Tito ipak ne.
Izgleda da je antifašistički pokret u Drugom svjetskom ratu odnio pobjedu bez svog vođe. Bila je to jedna spontana akcija.
Ustaše važnije od Tita
U studenom prošle godine iz Možemo! su medijima neslužbeno poručivali kako ostaju pri tome da je vraćanje Titova trga "polarizirajuća tema koja nije prioritetna". Rada Borić tada je izjavila kako misle da "u ovom trenutku Zagreb ima tema koje su važnije za naše sugrađane".
Očito su ustaške ulice važnije od Titova trga.
Lako je uz pomoć, a vjerojatno i uz inicijativu Svjetskog židovskog kongresa krenuti u skidanje ustaških ulica, naročito u osvit predizborne kampanje, ali očito je malo teže ispraviti ono što su Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Milan Bandić napravili političkom trgovinom 2017. godine.
Hasanbegovićevo nasljeđe
Titov trg uklonjen je besramnim političkim udarom, kao posljedica ucjene i Bandićeva kompromisa za ostanak na vlasti, te je ostalo upisano kao najveća politička pobjeda Zlatka Hasanbegovića. Možemo!, međutim, čak ni uz pritiske partnera iz SDP-a, ne želi ispraviti tu odluku i vratiti Titov trg.
Ili makar pronaći drugu odgovarajuću lokaciju.
Tito je trenutno u fondu imena, ali u dubokom zamrzavanju.
Antifašizam bez Tita
I tako, Rada Borić želi da svi znaju "tko je bila pobjednička hrvatska vojska", ali ne želi da itko zna da je na čelu te vojske bio Josip Broz Tito. Želi promovirati antifašizam, ali ne i njegova lidera. Želi pokupiti čestitke zbog čišćenja ustaša iz Zagreba, ali ne i odati počast onome tko je te ustaše pobijedio u ratu.
Osim toga, Tito se u Zagrebu školovao, radio, politički stasao, u Zagrebu je osuđen na "bombaškom procesu", organizirao komunistički pokret, dočekao uspostavu NDH, a kasnije zasjedao na Pantovčaku... No svejedno nema ni trg, ni ulicu. I tko zna hoće li je ikada imati.
"Slon u sobi"
Zbog toga ove dobrodošle, pa makar predizborne, akcije Možemo! s preimenovanjima ustaških ulica u Zagrebu neće imati previše smisla, ako se konformistički uporno zaobilazi "slon u sobi".
Ako se promovira antifašizam, a ignorira njegov vođa. Ako se ispravljaju Bandićeve nepravde, ali ne i ona s iznuđenim ukidanjem Titova trga. Ako se Zagreb čisti od ustaša, ali ne i od političke pobjede jednog od negatora hrvatskog antifašizma. Ako se toliko boje ideologije, da bježe od povijesti.
I ako Zagreb ima trg, spomenik i zračnu luku Titova generala, bivšeg komunista i prvog hrvatskog predsjednika, ali ne i osobe koja je oslobodila i vratila sve hrvatske krajeve u granice u kojima je danas međunarodno priznata.
Ovakvim odnosom Možemo! se ustvari samo nadovezuje na Hasanbegovićevo političko nasljeđe. A to nije neki uvjerljiv predizborni adut.