Ima li kod nas višestruka majka pravo na svoju dobru karijeru?

Možete li zamisliti, samo zamisliti za početak da je kandidatkinja za predsjednicu Hrvatske žena koja je usred kampanje rodila i koja između dva politička skupa doji svoje dvomjesečno dijete? Možete li zamisliti da joj to dijete u periodu dok ona pokušava izboriti mjesto pod suncem čuva njezin suprug? Meni se to u Hrvatskoj čini kao neka znanstvena fantastika, ali na Islandu je baš tako. Njihova predsjednička kandidatkinja Thora Arnorsdottir baš tako živi, a navodno joj i ankete daju dosta dobre šanse da pobijedi. Tek da se zna, ima još dvoje starije djece. Možete li zamisliti da u Hrvatskoj netko majku s troje djecu uopće ozbiljno shvaća za posao? Ili da je pusti doma usred radnog vremena da podoji svoje dijete na što, inače tek da se zna, po hrvatskom zakonu svaka žena ima pravo? 

Mislim, znam ja nekoliko majki s troje pa i više djece koje rade i ozbiljan i odgovoran posao, ali isto tako znam i mnoge muškarce, ali i žene koje se ozbiljno pitaju može li višestruka majka išta pametno raditi. Kao stalno će ići na ta bolovanja, poglupi od porodiljnog, nije više tako ambiciozna i samo priča o toj svojoj djeci. Nije bitno da li je to sve stvarno tako, ali biti višestruka majka baš i nije neka referenca za menadžerski ugovor. Ili samo ja to tako vidim. 

Te ostanu trudne, te budu na porodiljnom...

Znam ja i jednog, pa recimo to tako, domaću sirovinu vulgaris koji ne voli zapošljavati žene jer, eto, s njima samo problemi. Te ostanu trudne te budu na porodiljnom te se još drznu otići i na bolovanje zbog djeteta. On to vidi kao neku, hm, recimo to pristojnu, njihovu zafrkanciju i dokaz da su nepouzdane. S muškarcima te probleme nemaš. I to je činjenica koju, čak ni zadrta feministica u meni, mu to ne može osporiti. 

Ne jednom sam slušala i sudjelovala u razgovorima muškaraca koji su kalkulirali svoja unaprjeđenja na poslu preko leđa nekih žena koje će valjda kad-tad ići roditi. Slušala sam i priče onih koji kažu da bi sve dali da mogu i oni ići na porodiljni i da ne razumiju zašto mi od tog porodiljnog radimo dramu. Mislim, samo za zapisnik, možete. Hrvatski zakon kaže da možete na porodiljni i još dobijete 2 mjeseca više od žena. Pa idite. 

Pa i zakon vas štiti. Nitko vam ne može dati otkaz, uvjeravali bi me kad bi im pokušavala objasniti da nama odluka da izbivamo s posla godinu dana, pogotovo ako je malo bolji i bolje plaćen, baš i nije tako laka. U godinu dana se štošta toga promijeni, trebaju nam poslije tjedni pa i mjeseci da pohvatamo sve što smo propustile. A i poglupimo malo od cjelodnevnog ninanja i tepanja, istina je to. 

Istina je i da nas najčešće čekaju kombinatorike na milijuntu da iskordiniramo posao, kuću, dječje bolesti i onoga tko dijete mora čuvati dok mi pokušavamo graditi karijeru. Da, mnoge među nama žele biti i dobre majke i uspješne u poslu, nije to sramota priznati, ali je vraški naporno. A naši nam muškarci baš i ne olakšavaju. Čast izuzecima poput mog nezakonitog. A ako je posao lošiji, najčešće tog poslodavca zaboli ona stvar za zakon prema kojem kao ne može dati otkaz trudnici ili majci. 

Nije ovo kritika muškog uma, nemojte me krivo shvatiti. Muškarci shvate svu težinu našeg porodiljnog tek u onom trenu kada recimo, ne daj bože nikome, završe na duljem bolovanju. Ali onda osjete i manju plaću, ali i prijezir onih koji su njihov posao odrađivali dok su oni hladili znate već šta. Osjete i kako je teško vratiti se u formu i u poslovnu kolotečinu. Dakle, nije kritika nikoga već samo želja da ovakvih, kao što je žena s početka priče, bude sve više pa će i nama koje nismo tako poznate, ni važne biti puno lakše. I tada će možda netko stvarno poštovati zakon koji štiti majke i trudnice jer taj zakon postoji s razlogom, a ne zato što je to nekima, kako ih neki nazivaju 'lijenim babama', fora.