Ikonu HNL-a skautirali uz igru: 'Mislio sam da me za*ebavaju'

Skauting u sportu igra jednu od najznačajnijih uloga. Postoje posebni skauti koji se bave analizom protivnika kao i oni koji su zaduženi za igrače. Svaki ozbiljan klub prvo u detalje istraži svoje potencijalno pojačanje, a zatim krene u biznis. 

Recimo, taj je korak promašio zagrebački Dinamo 2006. kada je istresao milijun dolara na Andersona Costu. U Maksimiru se pogledalo 'nekoliko DVD snimki' Brazilca i to je bilo to. Dobili su vjerojatno najskuplji promašaj u povijesti kluba...

Ako je Dinamo bio neoprezan, onda je portugalska Nacional de Madeira poprimila manire najvećih svjetskih klubova samo jednim potezom u kojem je sudjelovala HNL ikona, Bojan Vručina.

'Što je sad ovo?!'

Nakon što mu je završila posudba u njemačkom Duisburgu 2008., vratio se u svoj Slaven Belupo gdje stigla je ponuda Portugalaca pa se ušlo u ozbiljne pregovore.

- Nazvao me tadašnji izvršni direktor Slavena gospodin Markulin i rekao da krenem za Zagreb kako bi odradili početne razgovore. U pratnji oca Dragutina i brata Jurice otišli smo u restoran s trojicom predstavnika portugalskog kluba. Bili su tu sportski direktor te dvojica skauta i poslije običnih razgovora o životu, nogometu i svemu pomalo, sportski direktor je okrenuo priču na ozbiljno - započinje Bojan.

Krenuli su u analizu samog igrača. Evo i kako...

- Mi bi te sad malo provjerili, ako nemaš ništa protiv, rekli su mi Portugalci. Odgovorih im: 'Pa, super, pogledat ćemo neke moje golove i akcije.' Ali, ništa od toga! Čovjek vadi laptop, ubacuje CD i i okreće sve prema nama, a na monitoru igrica Football Manager! U tom smo se trenutku brat i ja pogledali, bio je to pravi šok, nevjerica! Pa nas dvojica smo znali biti budni noćima ljetnim praznicima dok smo bili mlađi igrajući tu igricu - prepričava Bojan pa nastavlja:

- Pitao sam i sebe i brata je li to neka za*ebancija... Moj otac i gospodin Markulin ništa nisu razumjeli, gledaju u laptop i u neke statistike i nemaju pojma što je sad to! U priču se uključuje sportski direktor i govori mi 'ovdje piše da voliš prebaciti loptu preko golmana' na što sam mu odgovorio: 'Naravno, ali to vam je igrica, nije realno.' On mi je odgovorio da mu je to jasno, ali da igrica ipak može pokazati neke podatke.

U čudnoj situaciji posjetitelji iz Portugala držali su se hladno.

- Oni su bili maksimalno 'kul', njima je to bilo nešto sasvim normalno i svakidašnje. Nisu se ni pogledavali, skužio sam odmah da su to već radili. Ma, Football Manager nisu ni spomenuli, još kad sam im rekao da je to igrica, nisu me ni pogledali. Samo mi je odgovorio u stilu: 'Znam ja to mali, ništa ti ne brini, nisam ja to sada počeo raditi'. Ma, nigdje nisam čuo za sličan primjer ovom mom - uz smijeh prepričava Bojan.

'Htio sam dovesti sebe u FM-u, ali igrica me pročitala'

Do transfera nije došlo jer je Nacional nudio jednog igrača u zamjenu za Bojana i postotak od budućeg transfera. Bojan je ostao u Slavenu i imao sjajnu sezonu koja ga je kasnije lansirala u izraelski Hapoel Tel Aviv gdje je osvojio kup i prvenstvo.

Od 2008. do danas Football Manager postao je još 'širi' i detaljniji. Baza podataka ove igrice je nešto unikatno - ne postoji u svijetu ništa što je nalik tome po pitanju dubine i preciznosti informacija. 

Sadrži približno 600 tisuća zapisa od kojih se većina bavi igračima. Svaki od njih ima 250 atributa koje ažurira tim od 1300 skauta diljem svijeta, a sama jezgra baze postoji još od osamdesetih godina pa su kriteriji za procjenu igrača davno uspostavljeni. 

Preciznost je frapantna.

- Dok sam igrao u Grčkoj 2010. za Panserraikos bio sam ozlijeđen, imao sam operaciju koljena. Tada sam igrao Football Manager i pokušao sam sebe dovesti i zamislite, na igrici nisam prošao liječnički pregled. To me baš nasmijalo! Mene su kao igrača 'skinuli' u detalje, sve je točno još od 2007. - govori Bojan.

Trenutno igra u Jordanu za Shabab Al-Ordon u 33. godini života. Polaznik je Uefa B tečaja za nogometnog trenera Hrvatske nogometne akademije gdje je odradio predavanja i sada su na red došli ispiti.

- Zdravlje me služi, htio bih karijeru završiti tamo gdje je sve počelo, u mom Slavenu. Nedostaje mi još pet nastupa do 200. što nije imalo, ali, tko zna... - sa sjetom će Bojan nakon čega smo prešli na domaće, HNL teme.

Jedan gemišt pa doma...

- Srce me zaboli kad vidim domaće remije i poraze. Nekad su Dinamo i Hajduk strahovali kad se dolazilo u Koprivnicu. Vani danas Slaven gubi od svakog i to je postalo normalno. Znam da je sad situacija drugačija nego prije sedam, osam godina. Promijenilo se puno stvari, nije na meni da bilo što govorim i komentiram - priča nam Bojan pa izdvaja detalj koji ga je bacio u razmišljanje.

- Prošle godine u prosincu sam došao pogledati utakmicu Slavena i Cibalije gdje je Belupo pobijedio 4-0. Očekivao sam feštu u 'plavom salonu' jer je ipak to bilo zadnje kolo u polusezoni i visoka pobjeda. I znate tko je od igrača i stožera došao? Nitko! Jedino fizioterapeuti, popili smo gemišt i otišli doma. Tu mi je sve bilo jasno - završio je napadač.