'Iako nismo trkači, trčali smo ovu utrku za bolesnu dječicu'

Iako uopće nisu trkači, noćnu utrku 00:24 RUN prošlog vikenda na zagrebačkom aerodromu otrčali su i supružnici Vesna Jakšić (61) te Željko Pavlin (60) iz Zagreba. Došli su se zabaviti, ali prvenstveno pomoći mališanima koji vode bitku s najopakijim bolestima jer Željko, nažalost, odnedavno iz vlastitog iskustva zna koliko je nužna bolja medicinska skrb onkološkim bolesnicima. Život mu se preokrenuo kad je prošle godine osjetio kvrgu na bicepsu za koju se kasnije ispostavilo da se radi o liposarkomu, raku koji se razvija u vezivnom tkivu. 

POGLEDAJTE VIDEO:
 

Pokretanje videa...

01:29

Hvala vam što ste trčali za naše mališane: Utrkom 00:24 RUN prikupljena pomoć za dječju onkologiju

-  Na utrku smo se prijavili jer je zaista bila primamljiva lokacija i cijeli popratni sadržaj. Trčanje po aerodromskoj pisti, i to po noći, još uz vojne letjelice, dosad niste mogli doživjeti. Osim toga, ja sam u travnju operirao liposarkom, koji je došao do trećeg stadija, od tada idem na zračenja i vrlo dobro znam kakva je situacija. Naime, ja bih trebao svaki dan na zračenja, no u praksi to nije tako jer se uređaj svako malo kvari, pa to onda bude kako kad. Zato smo htjeli pomoći, posebno jer su u pitanju dječica - priča Željko.

Naime, organizator utrke, 24sata, u suradnji s MZLZ-om, sva sredstva od kotizacija, ali i uplaćenih na humanitarni račun, donirali su Zakladi - dječja onkologija Rebro za gradnju novog pedijatrijskog odjela hematologije i onkologije. Zahvaljujući Vesni i Željku, kao i ostalim trkačima, kojih je bilo gotovo 1200, ali i dobrim ljudima koji su se uključili u ovaj humanitarni projekt, prikupljeno je 150.000 kuna. Naime, Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju KBC-a Zagreb referentni je centar Ministarstva zdravstva u kojem se liječe sve vrste bolesti krvi i malignih bolesti kod mlađih od 18 godina. No uvjeti su neadekvatni. Za realizaciju projekta, navode iz Zaklade, nedostaje još 22 milijuna kuna. Novi odjel trebao bi biti preseljen iz prizemlja na četvrti kat, prostirat će se na 2000 četvornih metara i imati najsuvremeniju opremu.

- Gradnju novog odjela počeli smo kako bismo poboljšali uvjete liječenja i kako bi svako dijete koje boluje od malignih bolesti ovdje imalo ljepši i manje bolan boravak. Ako ovo uspijemo ostvariti, to će biti najkvalitetniji odjel za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju južno od Alpa. Nikog nećemo morati slati izvan zemlje na liječenje, ovdje na Rebru moći ćemo sve odrađivati. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj humanitarnoj utrci - rekao je prof. dr. sc. Ernest Bilić, pročelnik Zavoda za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju KBC-a Zagreb, dok nas je uvodio na odjel.

Ono što je posebno oduševilo trkače bile su vojne letjelice oko kojih su trčali zadanu trasu od pet kilometara te helikopter MUP-a koji je pratio svaki njihov korak iz zraka. Kod Vesne su posebno probudile lijepa sjećanja.

- Ja sam radila u bivšoj državi u Remontnom centru Zmaj u Velikoj Gorici. Po struci sam inženjer elektrotehnike i popravljala sam te vojne avione, sad sam u mirovini, pa sam ih poželjela još jednom vidjeti izbliza. Zaista je bilo spektakularno, atmosfera je bila veličanstvena - kaže. 

Budući da se za utrku nisu uopće pripremali, dodaju supružnici kroz smijeh, jedino im je bilo bitno doći do cilja u zadanom roku od 45 minuta. 

- Nismo trkači, pa smo veoma zadovoljni rezultatom. Mi nismo trčali nego trčkarali, šalili smo se međusobno i došli do cilja za malo više od 36 minuta - kažu.

Unatoč ovoj životnoj nedaći koja ih je zadesila, Željko i Vesna ne skidaju osmijeh. Vedra duha prolaze svaki dan zajedno uz pozitivne misli. Negativa i odustajanje kod njih ne dolaze u obzir.  

- Kad smo doznali za sarkom, mogli smo sjesti i plakati, ali od toga nema koristi. Nema kukanja, idemo dalje u svaki novi dan. Pozitivni smo, puno razgovaramo o svemu tome. Željko je morao promijeniti prehranu, pa sam je tako i ja promijenila. Sve prolazimo zajedno, jednostavno smo se prilagodili situaciji, nema nam druge - priča nam Vesna. 

Ovi supružnici cijeli život su aktivni. Već 30 godina jednom tjedno plivaju i tu aktivnost dosad nisu propuštali. Kad Željko, koji je inženjer građevine, dođe s posla, idu u šetnju ili vožnju biciklom, zimi skijaju, Vesna se više od 20 godina bavi i borilačkom vještinom tai chi chuan, a ponekad se prijave i na neko natjecanje.

- Mi smo vrlo aktivni rekreativci. Imamo društvo s kojim plivamo svake srijede i uveli smo stimulativnu mjeru da onaj tko ne dođe, iz bilo kojeg razloga, plaća rundu za sve, tako da nema izostajanja. Ja sam samo jednom izostala dok sam radila, zbog sastanka, i tad sam šefu rekla da sastanke može organizirati bilo koji dan osim srijedom. Idemo i na plivačke maratone ljeti, na veteranskom prvenstvu Hrvatske osvojili smo treće mjesto na 100 metara prsno, što je bilo iznenađenje. Sad smo napravili malu pauzu dok se Željko ne oporavi jer ne smije plivati, ali ja odem na neku utrku, bila sam u Zagrebu, Splitu i Rijeci, te iznenadim sebe. Mi dođemo i probamo, treba probati sve - zaključuje Vesna.