I mladi su pokazali veliko srce, sad im pokažite odgovornost
Petrinja - Centralno skladište Crvenog križa gdje se sakuplja sva pomoć za stradale u potresu |
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Većina djece s pogođenih područja, kao i nastavnika, doslovce više nema krov nad glavom. U tim zaboravljenim mjestima online nastava ni u koroni nije funkcionirala. Tamo signala, naime, nema
Zastrašujuća iskustva nam je nakalemila protekla godina. I ono što smo znali, posljednjih strašnih dana smo sasvim utvrdili - ljudi u Hrvatskoj, ali i regiji, golemog su srca, neizmjerne snage i hrabrosti za pomoć sugrađanima u potrebi. Pokazuju to i naši mladi, mnogi su se i sami uputili na pogođena područja kako bi pomogli u raščišćavanju, odnijeli pomoć, napravili što god treba da barem malo olakšaju stanovnicima petrinjskog i glinskog područja.
Iako su praznici, djeca i nastavnici se organiziraju, prikupljaju i šalju novac, pribor, igračke, nesebično se uključuju u akcije pomoći. Velika zahvala vidi se u svakoj suzi naših sugrađana koji su doslovce ostali bez ičega ove tmurne zime. No sad je važno da oni koji su za to preuzeli odgovornost i dobili funkciju pokažu tim mladima i svim svojim sugrađanima kako dugoročno ispraviti posljedice ove katastrofe i izgraditi sve nanovo. Jer na tome redovito padamo.
Organizacija službi, na svim razinama, od nacionalne do lokalne, sve češće zapinje, a posao se svodi na osobne inicijative hrabrih i odlučnih pojedinaca. A tako u uređenoj državi nikako ne smije biti. Za početak, važno je precizno popisati baš svako dijete, učenika, učitelja, nastavnicu, spremačice, kuharice, domare... Ako je postavljen rok da i ovoj djeci nastava započne 18. siječnja, barem u online varijanti, u ova dva tjedna treba organizirati da ona bude baš to, nastava, a ne nekakav blijedi prikaz za medije.
Većina djece s pogođenih područja, kao i nastavnika, doslovce više nema krov nad glavom. U tim zaboravljenim mjestima online nastava ni u koroni nije funkcionirala. Tamo signala, naime, nema. A sad će ga biti još manje, ako se ne povežu baš svi oni koji to trebaju osigurati. Nastava u bilo kakvom obliku za učenike značit će barem djelomičan odmak od zaista surove stvarnosti u kojoj tlo podrhtava bez prestanka, u kojoj nema više dječjih soba. Stoga je važno misliti na baš svako dijete. Od onih koji će drugo polugodište dočekati u kontejnerima pa do onih koji su u drugim gradovima. A onim mladima s početka ove kolumne, koji su pokazali koliko su dobro svladali lekciju iz solidarnosti, sad treba pružiti jednako važnu lekciju iz poduzetništva, organizacije, transparentnosti i ravnopravnosti. Nemojte ih po tko zna koji put razočarati.
