Na današnji dan, 13. studenog 1952., rodio se Josip Kuže. Mislili smo da njegov Dinamo iz 2006. i nogomet kakav je igrao, nitko neće nadmašiti. Zagreb opet živi za Dinamo koji igra baš kao Kužeov tada...
I Joža sve to prati s neba: Ovaj Bjeličin Dinamo igra kao njegov
Godina je 2006., na Maksimiru je u prosjeku 13 tisuća navijača. Dinamo je živio s navijačima, oni su živjeli za njega. Na klupi je bio čovjek kojeg su Bad Blue Boysi prozvali jednim od njih. Josip Kuže (1952.-2013.) bio je nogometni romantičar, Dinamo poslije njega nikad nije igrao takav nogomet. Sve do Nenada Bjelice...
Godina je 2018., na Maksimiru je 20 tisuća ljudi koji kroz maglu slave prvo Dinamovo europsko proljeće nakon 1970. godine. Plavi igraju nogomet kakav nismo vidjeli od Josipa Kužea, a Zagreb opet diše za Dinamo.
Na današnji dan, 13. studenog 1952. godine rodio se Josip Kuže, legenda Dinama, koja je svijet napustila 2013. godine, u 61. godini života. Odigrao je Joža 384 utakmice za Dinamo u koji je stigao s 10 godina.
Prvu seniorsku utakmicu za plave je odigrao 1971.
Rano je završio karijeru zbog ozljeda, već s 29 godina, a kao trener dvaput je vodio svoj Dinamo, prvi put od 1989. do 1990. i od 2005. do 2006.
Kao igrač stigao je u Dinamo godinu dana nakon što su plavi izborili proljeće u Europi. Nije ga dočekao ni kao trener u dva navrata na klupi najdražeg mu kluba. Na utakmici protiv Spartaka iz Trnave BBB-i su visoko podigli transparent s njegovim likom.
Josip Kuže bio je više od igrača, više od trenera. Bio je Dinamova legenda koja je, kad je trebalo, štitila igrače kao u onoj povijesnoj utakmici Dinama i Zvezde 13. svibnja 1990., kad je od milicijskih pendreka zaštitio Zvonu Bobana.
Bio je Joža omiljen među navijačima koje je osvojio sad već mitskom izjavom: 'Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali Svetinju, osmijeh djece i radost navijača?!'
Skandirali su mu navijači kao što danas skandiraju Nenadu Bjelici. Mislili smo da njegov Dinamo iz 2006. i nogomet kakav je igrao, nitko neće nadmašiti, sve do Nenada Bjelice čiji Dinamo igra baš kao Kužeov.
Vratili su se i navijači, neki su i satima čekali na blagajnama kako bi ovaj Dinamo gledali uživo. Sve podsjeća na 2006. i na Kužeov Dinamo.
Zagreb opet živi i diše s plavima, a navijači sa sobom nose transparent čovjeka koji u Dinamu nikad neće biti zaboravljen.