U Gradskome muzeju Varaždin postavljena je izložba 'Bitno' na kojoj se mogu pogledati stari primjerci računske tehnike, kao i uređaji nekadašnjih domaćih tvrtki PEL i Ivasim...
BITN0 U VARAŽDINU
I Hrvatska je imala svoj Apple: Na Ivelu se učilo u školama, a radila ga je naša tvrtka Ivasim
Računala i računsku tehniku skupljam od 2005. godine. Ideja da ostvarim ovakvu izložbu došla je spontano, a uspjeli su me nagovoriti prijatelji. Drago mi je da smo se na jednome mjestu uspjeli vratiti u prošlost i predstaviti povijest računala, kaže autor izložbe "BITNO" u Varaždinu, profesor, mag. ing. mech. Siniša Švoger, koji na Sveučilištu Sjever predaje na Odjelu mehatronike i Odjelu proizvodnog strojarstva.
POGLEDAJTE VIDEO: Izložba u Varaždinu
Pokretanje videa...
02:00
Stara računala, kalkulatori, osobna računala, prvi laptopi i igraće konzole izloženi su u Palači Sermage Gradskog muzeja Varaždin. Izložba privlači starije i mlađe, a generacije koje su odrastale osamdesetih i devedesetih hvata nostalgija. Naprosto je teško povjerovati da ono čime smo se igrali i tehnika koja je našim roditeljima služila za posao sad stoji iza muzejskog stakla. No i nije neobično, jer je danas rijetko što brže od razvoja tehnologije i tehnike. Velike tvrtke utrkuju se tko će izbaciti brži i bolji uređaj, a mobitel je postao važniji od novčanika. Teško se sjetiti početaka, a gotovo nam je nezamislivo da bismo sad morali poklopiti telefonsku slušalicu kako bismo surfali internetom, koji je za današnje pojmove bio prilično siromašan informacijama. Ipak, kako je sve počelo ispričao nam je profesor Švoger.
- Razlika između korištenja tehnologije i tehnike nekad i sad je u tome što su ljudi u to vrijeme bolje iskorištavali i istraživali ono što im se nudilo. Danas zapravo koristimo samo mali dio toga i gotovo sve se vrti oko zabave, a najmanje oko učenja - smatra Siniša.
U prvoj prostoriji možete vidjeti stare matematičke alate - abakuse. Ne kaže se bez razloga da je riječ o najstarijem kompjutoru na svijetu. Na istom stolu izložen je primjer logaritamskog računala iz jedne tvrtke iz Ludbrega. Riječ je o spravi koja je olakšavala izvođenje računskih operacija kao što su množenje, dijeljenje i potenciranje.
Iz domaće proizvodnje sačuvani su uređaji za mehaničko računanje Tvornice računalnih strojeva Zagreb. Slavni kalkulatori tvrtke Digitron iz Buja funkcionalni su i danas. Na izložbi se nalaze primjeri iz 70-ih godina prošlog stoljeća, a u to vrijeme koštali su gotovo kao automobil.
Na izložbi se mogu vidjeti i elektronički rokovnici koji su se pojavili početkom 90-ih.
- U to vrijeme bio sam pretplatnik informatičkog lista Computerworld te sam na poklon uz jedan broj dobio Casio rokovnik - prisjeća se profesor Švoger dodajući da su se takvi rokovnici koristili kao adresari. Radilo se o svojevrsnom planeru. Kasnije su postali dostupniji, a čak su se pojavili i oni u bojama, namijenjeni djeci.
Zanimljivo je i đačko elektro računalo koje je radilo na principu pitalice s dva žičana vodiča. Ako spojite pitanje s dobrim odgovorom, žaruljica zasvijetli. Riječ je svojevrsnom đačkom kvizu.
- Takvo računalo moglo se kupiti 70-ih i 80-ih. Na njemu je bilo različitih pitalica: iz matematike, povijesti ili zemljopisa. Nakon toga, takve pitalice su iz mehaničkih postale dio mikroračunala - kaže Siniša.
Od nešto zabavnijeg sadržaja iz tog vremena pažnju privlači elektronički šah.
Zanimljiv je Chess Challenger iz 1980. američke tvrtke Fidelity. Bila je to američka tvrtka za proizvodnju slušnih aparatića. Osnovana je 1959. godine, a u ožujku 1970. godine kupili su je Sidney i Myron Samole. Među svojom vrhunskom tehnologijom, Fidelity Electronics proizvodi visokotehnološke medicinske proizvode. Sidney Samole zaslužan je za izum prve komercijalne elektroničke igre šaha 1970-ih nakon gledanja epizode Zvjezdanih staza.
Pored je još jedan primjer američkog elektroničkog šaha iz 70-ih kojeg prati i reklama. Naime, na plakatu je fotografija sovjetskog velemajstora u šahu, Anatolija Karpova koji reklamira elektronički šah američke proizvodnje. Početkom 90-ih izlaze verzije u bojama i nešto modernijem obliku, no dolaskom kompjuterskih igrica i igraćih konzola ovaj trend brzo je pao u zaborav.
Najpoznatija ručna igraća konzola s kraja 80-ih i početka 90-ih je Nintendov Game Boy. Generacija milenijalaca rado se sjeti umetanja mini kaseta. Prepoznatljiv je bio po svega tri tipke, odnosno po dvije s desne strane i jednoj s lijeve, u obliku križa, koja je najčešće služila za usmjeravanje likova u igrici. Igri je bio kraj kada su se baterije potrošile i ručno ste ih morali mijenjati. Popularne igrice su bile Tetris, Pokemoni, Super Mario...
Game Boy zadržao dizajn
- Priča o Game Boyu i njegovom opstanku na tržištu u ono vrijeme je poprilično zanimljiva. U jednom trenutku imao je ozbiljnu konkurenciju ručnih konzola koje su imale napredniju grafiku pa čak i boje. Ipak, Game Boy tada nije promijenio svoj prepoznatljiv i jednostavan dizajn. Ljudi su ga i dalje rado kupovali jer je upravo zbog jednostavnosti njegova baterija trajala dulje - kaže Siniša.
Izložene su i LCD videoigre (prijenosne igre, a na uređaju je bila samo jedna). Svakako je interesantna Knight Rider koja je osmišljena po istoimenoj seriji, a posjetitelji imaju prilike vidjeti i konzolu Galaxy II iz osamdesetih. Izložene su videoigre na kasetama. Tu je i prva svemirska simulacija Elite, FRP igre poput Obliviona i Ultime, ali i prva računalna videoigrica sa slikama u boji - Hobbit iz 1982. godine.
Na visokom postolju svakako je zanimljiv joystick tvrtke Atari, QuickShot II iz 1983. godine. The Guardian je prošle godine napisao da je u to vrijeme bio najpopularniji, a očitovao se po tome da je izgledao kao da upravljate borbenim avionom, a ne kompjuterskom igricom.
U četvrtoj sobi nalazi se isključivo PC oprema, a posebno je zanimljiv računski terminal nekadašnje Tvornice računskih strojeva Zagreb (TRS). Posebno se izdvaja Monitor Samsung EGA iz 1984. godine koji se koristio 80-ih i 90-ih godina u radioklubu Ludbreg.
- Taj monitor je trebao završiti na smetlištu, ali sam ga "spasio" i danas ga možemo vidjeti na izložbi - kaže.
Što se tiče osobnih računala, izloženi su po vremenskom okviru. Od najstarijih do modernijih. Vidi se razlika u dizajnu, a pored su i matične ploče i procesori po kojima se isto jasno vide promjene i napredak.
Ivanić kao Amerika
Tri Appleova uređaja našla se u postavi. Tu je iMac s ružičastim detaljima i prijenosno osobno računalo PowerBook 180C iz 1994. Tada je koštao 3870 dolara, a to je kao da danas za laptop izdvojite 8000 dolara. Svakako je zanimljiv Newton PDA uređaj (osobni digitalni pomoćnik). Bio je to prvi koji je imao funkciju prepoznavanja rukopisa, a počeo se proizvoditi 1993. godine.
- Appleovi uređaji nisu bili tako česti kod nas. Njihovi proizvodi u SAD-u nisu bili skupi, no uvozom na Europsko tržište pa onda na naše, cijena bi mu porasla do tri puta. Slično je i danas - kaže Siniša.
Da Hrvatska 70-ih i 80-ih godina nije zaostajala za svijetom kada je riječ o proizvodnji tehnike svjedoči i rijetki primjerak računala Ivel Ultra tvrtke Ivasim iz Ivanić-Grada. Zanimljivo je zapravo da je Ivel Ultra zapravo bio "klon" računala Applea II.
Ivel, prethodnik Ivela Ultra, je prvo osobno računalo proizvedeno u Jugoslaviji. Predstavljen je 1983. godine. Bio je jednostavan za korištenje, ali i jeftiniji od konkurencije. Mladim programerima je pomogao u to vrijeme da savladaju osnove što je bilo ključno u daljnjem razvoju te industrije na našim prostorima.
Ivel se koristio u školama te su na njemu mnogi naučili programirati. Tvrtka je čak razvila i vlastiti operativni sustav za Ivel računalo nazvan Ivasoft, koji je bio jednostavan. Računala se nisu izvozila na zapad, ali jesu u zemlje u tadašnjem ekonomskom rangu s Jugoslavijom poput Bugarske i Rumunjske.
Na temelju Ivela, računala Ivel Ultra i Ivel PC imali su moderniji hardver i mogućnost pokretanja novijih operativnih sustava poput Windowsa. Zbog rata te ekonomskih neprilika, njihova proizvodnja zaustavljena je 1991. godine. Danas ih možemo naći tek u muzejima ili privatnim zbirkama onih koji ovakva dostignuća pokušavaju otrgnuti od zaborava.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:04
Bili u korak sa svijetom
Osim Ivasima, u Varaždinu je radila tvrtka PEL koja je proizvodila poznato računalo Orao, koje se standardno koristilo u osnovnim školama između 1985. i 1991. Marketing i prodaju vršila je hrvatska tvrtka Velebit Informatika. Siniša je za potrebe izložbe uspio nabaviti monitor slavnog Orla.
- Tvorac kompjutera Orao i Galeb je pionir računalstva Miroslav Kocijan. U to vrijeme imali smo dovoljno znanja i inteligencije da osmislimo vlastita računala i sustave čija je proizvodnja bila u korak sa svijetom. Međutim, zbog neprilika, ali i nemara države dovelo je do toga da napretka više nije bilo. Bilo je znanja i entuzijazma, ali to nije dovoljno. Isti slučaj se dogodio i s Tvornicama Digitron iz Buja i Tvornicom računskih strojeva Zagreb. Oni su na vrhuncu imali oko 700 zaposlenih, no kako se nije ništa radilo po pitanju napredovanja njihovo opstajanje zapravo je bila unaprijed izgubljena bitka - kaže Siniša dodajući da jednostavno nisu mogli konkurirati na tržištu. Svijet nas je pretekao.
- Ipak, iz tvrtke PEL izašle su 4 firme koje i danas rade - kaže profesor dodajući da je najvrjedniji primjerak s izložbe PCB Layout dizajn računala s početka 80-ih, također firme PEL iz Varaždina. Donator navedenog layouta je konstruktor prvih hrvatskih računala Miroslav Kocijan.
Nije ništa drugačije ni po pitanju usvajanja znanja informatike u školama.
- Da se danas u školi osnove uče po udžbeniku za programiranje iz 80-ih koji je izdao PEL i Velebit, danas bi bilo 50 posto više programera - uvjeren je Siniša koji smatra da se prolazi nedovoljno gradiva iz programiranja u sklopu informatike kao predmeta.
U prostoriji koja je rezervirana za konzole možemo vidjeti najstarije primjerke koji su daleko drugačiji od današnjih, bežičnih uređaja. Prva generacija imala je monitore i ploče s tipkama. Druga generacija poznata je po mogućnosti igranja Pacman igre. Trećoj generaciji pripada Master System te Nintendo Entertainment System. Super Nintendo je četvrta generacija, a peta prvi Sonyjev PlayStation.
Izložba BITNO može se razgledati do 11. veljače 2024. godine, a ulaz je besplatan. Suorganizatori izložbe su i Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište Sjever i Gradski muzej Varaždin, a podršku pruža i telekomunikacijska tvrtka Magic Net na čelu s vlasnikom Igorom Magićem. Izložba je imala rekordu posjećenost za Noć muzeja kada ju je razgledalo oko 1500 ljudi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
