Zamislite da ste farmer koji posjeduje farmu i zapošljavate radnika da brine o njoj. Kao vlasnik, dajete mu novac i resurse kako bi farmu održavao. Međutim, vaš radnik odlučuje uzeti novac koji ste mu dali za farmu i koristiti ga za pomoć susjednoj farmi koja je u sukobu s trećim susjedom. Taj treći susjed sada postaje agresivan prema vama i počinje prijetiti vašoj farmi, koja se sada našla u opasnosti. Sada ste, kao farmer, suočeni s prijetnjama koje niste vi izazvali, nego vaš radnik. Novac koji ste dali za zaštitu farme sada se koristi za tuđe sukobe. On nije samo pronevjerio vaš novac, već je i doveo vašu imovinu i život u opasnost.Ovo je upravo ono što se događa u politici Europske unije prema Ukrajini. Građani EU, poput farmera, financiraju politiku svojih lidera (radnika) koji su, umjesto da koriste resurse za zajedničke potrebe građana EU, odlučili dati resurse i novac Ukrajini. Odluke političara dovele su ne samo do toga da ima manje sredstava za potrebe građana EU, nego su njihovi životi i imovina dovedeni u opasnost.