Htjeli su puno djece no znali su da će Leonarda teško zanijeti

Tog dana kasnila je na posao zbog zastoja u prometu. Čim je ušla u butik počela se ispričavati kolegicama i objašnjavati što se dogodilo, ne obraćajući pažnju na kupce. A onda je u velikom zidnom ogledalu spazila njegovo lice. Tako je počela ljubavna idila Leonarde i Zvonimira Bobana koja je završila skladnim brakom koji traje i danas. 

Prije no što je 1989. godine upoznala današnjeg supruga Leonarda je imala prilično uspješnu manekensku karijeru. On je pak bio Dinamov mladi perspektivni nogometaš koji je već na juniorskom svjetskom prvenstvu u Čileu, uz Roberta Prosinečkog bio proglašen najboljim igračem.

Imala je osjećaj da ju trese struja kad ju je dotaknuo

Tog dana u butiku Zvone je isprobavao sako, a Leonarda ga je odmah prepoznala. S kolegicom je potiho prokomentirala njegov izgled i primijetila da se Zvone zainteresirao za nju. Izašao je iz butika sa svojim novim sakoom, ali se već idući dan vratio zamijeniti ga za broj veći. A onda se opet idući dan vratio da na njemu skrate rukave. Vraćao se u butik sve dok se konačno nije ohrabrio pozvati ju na piće.

Osvajao ju je polako i strpljivo jer su nakon toga izašli još nekoliko puta, ali još uvijek prijateljski. Leonarda je bila sumnjičava i dugo je testirala Zvonu. Smatrala je tada da nogometaši nisu baš previše pametni i da razgovaraju samo o nogometu, automobilima i odjeći. 

Ipak Zvone je bio drugačiji. Shvatila je to i ona jer je na svakom izlasku imala osjećaj da ju trese struja čim bi im se sreli pogledi ili kad bi ju on slučajno dodirnuo. Bio joj je dječački šarmantan. Toliko šarmantan da je već tad maštala kako bi bilo biti njegovom ženom. No, do takve odluke prošlo je još dosta godina. Jer kako je on postajao sve poznatiji, tako je ona sve više gubila samopouzdanje uz sve te poglede, pozive i stotine pisama koje su mu iz dana u dan upućivale druge djevojke.

Poljubac u nos

Istodobno Zvone pak nije bio presretan Leonardinim manekenstvom. Smatrao je da je dovoljno što je on eksponiran u javnosti i dao joj je do znanja da bi volio kad bi se ona odrekla svoje karijere. Tako je i u činila, jer njoj je već tad bila želja imati supruga, topli dom i mnogo djece, ali još uvijek nije bila sigurna je li ona samo Zvonin prolazni hir.

Na njezin 20. rođendan ponovno se u butiku pojavio Zvone. U rukama je imao dar, a budući da je radila dvokratno, izveo ju je na ručak. Odvezao ju je na Cmrok i dok su šetali livadom predao joj je paketić. U njemu je bila malena figura mačka Garfielda i tad vrlo profinjeni parfem 'L'insolent' koji je reklamirala u to vrijeme potpuno anonimna Monica Bellucci. Nakon što joj je predao dar, Zvone je Leonardu poljubio. U nos!

Ni sljedeće dvije godine Leonarda još uvijek nije bila sigurna kako će se okončati njihova veza. Prvu zajedničku Novu godinu proveli su odvojeno. On je bio u Zürichu na nogometnom turniru, a ona kod kuće ispred televizora. A onda je došla 1991. godina kad je Zvoni istekao ugovor s Dinamom. Pred njim je bio ugovor s AC Milanom i odlazak u Italiju na idućih 10 godina. Iako je tad imao tek 23 godine, a Leonarda 21, Zvone se pokazao kao vrlo zrela osoba. Predložio je Leonardi da napusti posao i krene s njim.

Postala je 'domaćica'

U Italiji je Leonarda shvatila što znači biti domaćica u stranoj zemlji, bez roditelja i prijatelja. A tek tamo nije bila ništa do li djevojka Zvonimira Bobana. Kod kuće je brinula da mu uvijek bude sve oprano, izglačano i skuhano, a kad bi izašli sve oči – i muške i ženske bile su uprte u Zvonu. Nju nitko nije ni primjećivao. 

Zatim je slijedila i selidba u Bari gdje je Zvone bio na posudbi godinu dana. Iako su sve okolnosti bile idealne tamo je par dočekao i prvu veću krizu. Mali mediteranski grad u kojem su živjeli u kući pored obale trebao im je pružiti mnogo zadovoljstva. Ona je svaki dan odlazila na tržnicu, malo po malo svladavala talijanski jezik i privikavala Zvonu na novi režim prehrane. Umjesto obilnih mesnih obroka koje mu je do tad pripremala njegova majka, Leonarda mu je ponudila prehranu s mnogo povrća, voća i tjestenine, pa je Zvone zavolio špagete s rajčicom i lazanje. No onda je negdje 'zaradio' žuticu. 

Dva mjeseca nije izlazio iz kuće, a Leonarda mu je umjesto bolničke omogućila kućnu njegu. Bila je uz njega non-stop. Spravljala mu obroke prema liječničkim naputcima, bdjela uz njega kad je imao groznice i mučnine, sve dok se nije potpuno oporavio. U Bariju je otkrila i svoje nove talente – crtanje, modelarstvo i uzgoj mediteranskog bilja. Baš kad su se naviknuli na život uz more, uslijedio je Zvonin povratak u užurbani i bučni Milano. 

Ovdje su stekli nove prijatelje, uglavnom igrače Milana, ali u europskoj metropoli poznatoj po noćnom životu nisu mogli previše uživati zbog Zvonetovog režima koji je podrazumijevao uredan sportski život, treninge, karantene i brojna putovanja. Ali tu je sazrela i njihova odluka o vjenčanju.

Promijenila mu je i stil odijevanja

Potkraj 1993. godine podnijeli su molbu i 10. prosinca iste godine vjenčali su se pred milanskim matičarom. Kumovi su im bili prijatelji iz Barija, a na tom malom slavlju uz večeru u restoranu, bilo je tek nekoliko njihovih najbližih prijatelja. Veliko crkveno vjenčanje pripremali su pola godine kasnije u Zagrebu.

Tijekom boravka u modnoj meki Leonarda je promijenila i Zvonin stil odijevanja. Njegov omiljeni butik postao je 'Etro' a Leonarda je zamislila da bi Zvoni odlično pristajala kombinacija strogog engleskog i ležernog talijanskog stila. I tako je postala i njegova modna stilistica, ali je i dalje ostala u njegovoj sjeni.

Kad bi ju i prepoznali na ulici, navijači Milana bi ju zaustavili samo zato da prenese njihove pozdrave i poruke glavnoj zvijezdi. Čak ju je jednom zaustavio Zvonin obožavatelj koji ju je htio poljubiti, a kad je htjela pobjeći, navijač joj je objasnio da samo želi od nje da taj poljubac prenese svom suprugu jer, kako joj je rekao - 'ja obožavam vašeg muža!'.

Veliko slavlje u Zagrebu

Iduće godine ljetnu nogometnu pauzu Zvone i Leonarda iskoristili su za pripremu pravog velikog vjenčanja u Zagrebu. U subotu 11. lipnja 1994. godine vjenčali su se u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Leonarda je nosila vjenčanicu talijanskog kreatora Lorenza Rive, a glavu je prekrila velom od bijele čipke. Kumovi su im bili Zvonin prijatelj Igor Maksimilijanović i Leina prijateljica Mirela Šimunić.

U svatovima je bilo više od stotinu uzvanika, među kojima su bili brojni sportaši, ali i tadašnji politički dužnosnici Jure Radić i Miomir Žužul, te general Slobodan Praljak.

Nakon crkvenog vjenčanja slavilo se do ranih jutarnjih sati u Kristalnoj dvorani tadašnjeg hotela Intercontinental, a danas West in.

Htjeli su postati roditelji

Već tada razmišljali su o djeci jer su oboje željeli imati veliku obitelj, ali su ujedno bili svjesni činjenice da Leonarda neće lako zatrudnjeti. Još kao 20-godišnja djevojka završila je u bolnici zbog komplikacija u trudnoći. Saznala je da je riječ o spontanom pobačaju zbog ciste na jajniku.

I idućih godina pokušavali su postati roditelji, pa se Leonarda podvrgnula i medicinskim zahvatima. O svemu je uvijek otvoreno govorila jer je željela motivirati i druge žene da ne odustanu, ali ih i upozoriti što ih sve čeka.

Ujedno, i ona i Zvone znali su da će jednog dana imati djecu. Stoga su 1997. godine posvojili djevojčicu Mariju. Ubrzo nakon toga Leonarda je ponovno zatrudnjela, ali izvanmaternično. Ovaj put priznala je da je već umorna od svih propalih pokušaja, te najavila da će pričekati koju godinu i posvojiti još jedno dijete. Četiri godine posvetili su se Marijinom odgoju i pružili joj toliko potrebnu roditeljsku ljubav i zaštitu.

U međuvremenu Zvone je s Milanom osvojio Kup UEFA i čak četiri naslova prvaka Italije, te je proglašen najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. i Svjetskom prvenstvu u Francuskoj on je bio kapetan momčadi s kojom je osvojio treće mjesto. No uspjehe na profesionalnom planu nisu pratili uspjesi u privatnom životu.

Nedaće su ojačale vezu

Godine 2001. Leonarda se vratila liječnicima i ponovno ostala trudna, ali je i ovaj put izgubila bebu. Obitelj Boban zbog njegovog angažmana godinu dana provela je i u Španjolskoj gdje je Zvone opet otišao na posudbu u grad Vigo sjeverno od Portugala.

Brojne nedaće koje su ih pratile u privatnom životu ojačale su njihovu međusobnu vezu. Cijelo vrijeme Zvone je bio uz Leonardu i pružao joj toliko potrebnu psihičku podršku. Govorio je da će sigurno imati djece i da će se, ako Leonarda rodi sina, dijete nazvati Franjo po Franji Asiškom i prvom hrvatskom predsjedniku, a ukoliko bude djevojčica dobit će staro hrvatsko ime Ruža.

Rekao je i da su on i Lea već toliko toga proživjeli – i lijepog i ružnog, pa će i ubuduće znati kako se nositi s velikim radostima i najdubljom tugom jer se iz dana u dan vole sve više i ta ljubav će im pomoći da prebrode sve krize. Nakon još jednog gubitka i Leonarda je zadržala optimizam. Rekla je da će ponovno stati u red za sreću i strpljivo čekati da im se ona i osmjehne. 

A onda je 2003. godine malena Marija dobila i brata. U dom Bobanovih došao je Gabrijel, dječačić kojeg su također posvojili. Konačno 2004. godine vratili su se u Hrvatsku, a Zvone se veličanstvenim  spektaklom na maksimirskom stadionu oprostio od nogometa. 

Djeca su smisao života

Smireni bračni život nastavili su u Zagrebu. Usporedno s roditeljstvom Leonarda je gradila i profesionalnu karijeru. Dizajnirala je odjeću jer je najprije 2000-te godine otvorila butik u Milanu, zatim u Zagrebu, a 2004. godine i u Splitu. Po povratku u Zagreb Zvone je diplomirao povijest na filozofskom fakultetu i par je počeo ponovno razmišljati o potomstvu. Kao i na početku veze, tako i nakon 10 godina braka smatrali su da su djeca smisao života. 

Zato su pokrenuli još jedan postupak za usvajanjem i 2007. godine Marija i Gabrijel dobili su još dvoje braće – malenog Rafaela i njegovu sestru blizanku Martu. Kako je Marija s roditeljima odlazila u Nazorovu posjećivati Gabrijela, tako je i Gabrijel sa starijom sestrom i roditeljima odlazio posjećivati Rafaela i Martu i bio uključen u cijeli proces usvajanja. No, Zvone i Lea i dalje su tvrdili da će jednog dana postati biološki roditelji iako je Leonardi već ozbiljno otkucavao biološki sat.

Napokon je zanijela

Stoga je još jednom otišla liječnicima, podvrgnula se hormonalnoj terapiji i par je zagrebačkoj Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac pohranio zametke. Petnaestu godinu braka i 20. godinu veze Zvonimir i Leonarda okrunili su najljepšim darom. U studenom 2009. godine Leonarda je rodila malenu Ružu. Nažalost ni ovaj put bez komplikacija. 

Ružu je rodila carskim rezom u bolnici Merkur, a budući da je željela biti svjesna poroda Lea se umjesto za totalnu anesteziju odlučila za epiduralnu. Djevojčica je rođena ranije i bila je toliko sićušna da su je odmah odvojili od majke i premjestili u bolnicu Sestara Milosrdnica na odjel za nedonoščad, pa ju Leonarda nije više vidjela sve dok nije i sama izašla iz bolnice i to nekoliko dana ranije, na vlastitu odgovornost.

Još onemoćalu od carskog reza Zvone ju je svaki dan vozio u posjet malenoj Ruži kako bi je mogla nahraniti. I tako 40 dugih dana. Kad su konačno obje stigle kući, Zvone je s četvero starije djece otišao na skijanje ne bi li se malena mogla priviknuti na novu okolinu i majku od koje je bila odvojena mjesec i pol dana.

- Uvijek sam govorila da Bog svakoga pogladi po glavi, samo treba strpljivo čekati svoj red - rekla je Leonarda Boban još davne 2001. godine, a njezina nadanja i jaka vjera pomogle su joj da ostvari svoju najveću želju osam godina kasnije.

Oni su supružnici, ali i prijatelji

Njezinim rođenjem ništa se nije promijenilo u količini ljubavi prema ostaloj djeci. Lea je to jednom i sama potvrdila riječima:

- Jedino što je drugačije je način na koji su naša djeca postala naša. Ljubav se nije promijenila. I Marija i Gabrijel i Rafael i Marta neprestano su mi u mislima. A gotovo je nevjerojatno da su svi plavi i po svemu sliče Zvoni.

Njihovoj stabilnoj zajednici pridonosi prijateljstvo koje par njeguje od prvih dana. Leonarda, kako je sama priznala, gaji prema Zvoni poštovanje i on joj je najveći autoritet. Sluša njegove savjete i poštuje njegove želje, a on je pak njezin zaštitnik. Jedno drugom su još uvijek silno privrženi i kako je rekla, taj osjećaj je i dalje obostran.