"Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje", izjavio je biskup Škvorčević povodom nedavnih nasilnih incidenata prema Srbima u Hrvatskoj. Zašto je ta izjava važna, a zašto je ipak zakašnjela?
To što je hrvatski biskup javno osudio napade na Srbe i poručio da se hrvatstvo ne smije pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje ili to što se jedan pripadnik hrvatskog klera odlučnije od vladajuće politike ograđuje od podjela i širenja nepovjerenja?
Teško se odlučiti. Obje stvari su dovoljno bizarne.
Požeški biskup Antun Škvorčević prvi je visoki predstavnik Katoličke crkve u Hrvatskoj koji je osudio nekoliko nedavnih nasilnih incidenata prema ljudima srpske nacionalnosti.
"Vjernici trebaju svakog čovjeka prihvaćati s velikim poštovanjem, nikada ne prezirati druge s bilo kojeg razloga, pogotovo ne s naslova nacionalne pripadnosti", kazao je jučer Škvorčević, osudio nasilje i izrazio suosjećanje sa žrtvama napada, a zatim poručio: "Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje".
Biskupi i hrvatstvo
Takve riječi jednog visokorangiranog dužnosnika Katoličke crkve toliko su rijetke da su zaslužile posebno mjesto u medijskim izvještajima. Biskupi se rijetko kada osvrću na žrtve koje nisu dio katoličkog ili hrvatskog identiteta, još manje ako se radi o nacionalnim obračunima ili provalama mržnje.
Još važnije, biskupove riječi zasjenile su polovične, nevoljke ili dvosmislene komentare hrvatskog državnog vrha i dijela politike, i to upravo onog dijela koji se nastoji povoditi za direktivama s Kaptola.
Premijer Andrej Plenković osudio je nasilje, ali naglasio kako misli da "društvena klima nije zaslužna za taj ispad". "Ja ne vidim takvu klimu", rekao je Plenković. "Ovo su individualna djela pojedinaca koja treba sankcionirati".
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ona koja je izrazito povezana s Crkvom i koja je u Kninu najdirljivije među uzvanicima pozdravila "oca biskupa", poručila je da "osuđuje svako nasilje", ali će slučaj komentirati "kada dobije detaljno policijsko izvješće".
Otkuda sada tolika razlika između biskupa i politike?
Ekskluzivni zaštitnik hrvatstva
Crkva se dosad stavljala u poziciju ekskluzivnog zastupnika hrvatstva i katoličanstva na ovim prostorima, dok je izabrana vlast u funkciji zaštite svih građana, ili bi barem trebala biti. Pa ipak, Škvorčević ovom prilikom nije imao zadršku, ogradu, nije kalkulirao ni kupovao vrijeme.
Čak se i ogradio od onih koji "spomenute događaje nastoje iskoristiti za svoje političke ciljeve, dajući im značenje koje oni nemaju, podupirući nove podjele i šireći nepovjerenje, što može uzrokovati veće zlo od počinjenog nasilja".
Vladajuća politika je kalkulirala, kao što to obično i čini u takvim situacijama, dajući time još veći zamah šovinističkom nasilju koje nije počelo i kninskoj birtiji, već traje mjesecima, pa i godinama.
I to godinama u kojima je i Katolička crkva šutjela, relativizirala ili davala zamah takvom raspoloženju, kreirajući upravo onu društvenu klimu pred kojom Plenković sada zatvara oči. Mali je korak od oltara i političke govornice do splitske rive ili kninske birtije.
Poduka političara
No, osim osude nasilja, što bi trebala biti normalna moralna i humanitarna gesta predstavnika jedne vjerske zajednice, Škvorčević je odaslao političku poruku koja se itekako tiče hrvatskog državnog vrha, kao i dobrog dijela političke scene.
Upozorenje kako je "nedopustivo hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje" ključno je ne samo zato što ju tako rijetko čujemo iz crkvenih krugova, već i zato što je politika (uz Crkvu) desetljećima promovirala ili tolerirala upravo to identificiranje hrvatstva s mržnjom, pa i nasiljem.
Što više mrziš Srbe, to si veći Hrvat. Što više prezireš gejeve, muslimanske migrante, liberale, to si veći katolik. I naravno, Hrvat.
Zašto predsjednica nije željela poslati ovakvu poruku nakon svih provala mržnje i nasilja nad manjinama? Zašto premijer osuđuje nasilje, ali ga povezuje s pojedinačnim incidentima koje nemaju veze s društvenom klimom, premda je posve jasno da upravo ta klima potencira nasilje?
Glasovi "krvnih zrnaca"
I zašto Miroslav Škoro, inače kandidat hrvatske desnice, sada u slučaju napada na Srbe vadi sintagmu o napadu na "hrvatske građane"? "Ne treba nama brojanje krvnih zrnaca", kaže predsjednički kandidat koji računa upravo na glasove jednih "krvnih zrnaca".
Ukratko, biskup Škvorčević svima im je udijelio lekciju kakvu dugo nisu čuli od predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj.
Možda se hrvatstvo predugo pretvaralo u "ideologiju mržnje" da bi izjava jednog biskupa preko noći to promijenila, tim više što se još uvijek radi o iznimci, a ne pravilu, no to bi mogao biti početak promjene one "društvene klime" pred kojom Plenković zatvara oči.
Osim ako Škvorčević, onaj koji je bio prvi, na koncu ne ostane jedini.
