Nazovite me primitivnim, prizemnim, zaostalim, čovjekom koji od drveta ne vidi šumu..., nazovite me kako hoćete, kritizirajte državu, HNS, Mamića, Šukera, Vladu, Plenkovića, HDZ, SDP..., pljujte po Modriću koji boluje od amnezije, pljujte po pravosuđu, pljujte po nepravdi..., ali u moru problema, negativnosti, pesimizma, u moru loših vibracija, prošlosti, sadašnjosti, a možda i budućnosti..., pustite me da uživam u nogometu, u najljepšoj sportskoj igri, u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, pustite me da vičem “U boj, u boj”, da pjevam “Lijepa li si”, da drhtim do posljednje minute, da zagrlim frendove, da popijem koju više, da se sjetim nekih starih boljih vremena, da se opet osjetim ponosnim što sam Hrvat, pustite me da navijam, ponavljam, ne za Mamića, Šukera, Plenkovića, Bernardiča, Nonju, Markićku, Sinčića ili Petrova..., nego za Hrvatsku, život je naravno puno više od nogometa, ali ovdje i sada, i narednih mjesec dana nek jače kuca to srce vatreno ! Ostalo je malo toga što nas veseli i čini ponosnim, malo toga zbog čega u svijetu ponosno navučeš kockice i ljudi odmah znaju odakle si... Iznad svih Hrvatska !!!