Hrelja je "ubrzivač procesa". Procesa političkog propadanja

"Ja sam ubrzivač procesa", poručio je Silvano Hrelja, saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika, nakon što je prošloga petka i službeno prešao na stranu HDZ-ove većine u Hrvatskom saboru.

I točno, Hrelja doista jest "ubrzivač procesa": procesa demokratskog propadanja, političke kontaminacije, klijentelizma, prodaje glasova, izdaje birača, trgovanja mandatima, legaliziranja "žetončića"...

Hrelja je svojedobno htio ubrzati pad vlade Jadranke Kosor koju je prestao podržavati 2009. godine, zatim je u nekoliko navrata ubrzavao svoj ulazak u Hrvatski sabor na listama SDP-a, sada je ubrzao svoj službeni prelazak na stranu vladajućeg HDZ-a, i to nakon što je prije tri godine probio led digavši ruku za HDZ-ovu većinu u Saboru.

Ako on "ubrzava" procese, onda oni uglavnom idu u smjeru političkog propadanja.

Naravno, ne treba biti previše strog prema Silvanu Hrelji. 

Nije jedini i nije mu prvi put

Niti je on jedini zastupnik koji je prodao svoj glas HDZ-u i izdao koaliciju i birače koji su ga poslali u Sabor na antihadezeovskoj platformi, niti mu je ovo bilo prvi puta da to radi.

I nije Hrelja isključivi krivac za ovo što se dogodilo u petak u Saboru. Kriv je SDP koji ga je stavio na svoju listu, i to nakon što je Hrelja već jednom izdao stranku koja ga je dovela u Sabor i 2018. godine digao ruku za HDZ.

SDP je na parlamentarnim izborima koristio Hrelju za ubiranje glasova umirovljenika, kao što je Hrelja koristio SDP da se probije do saborske fotelje, baš kao što je svojedobno iskoristio i Sanaderov HDZ da se domogne vladajuće većine.

Ovdje se svakako radi o interesu, premda svi govore o principima. Radi se o interesima velikih stranaka koje se grebu za penzionerske glasove, o interesima malih stranaka da se nekako dokopaju većine, o interesima pojedinih društvenih grupacija kao što su umirovljenici, a naravno i o interesima samog Silvana Hrelje. 

Nema zgražanja

On čak nije jedini, pa ni onaj koji najviše profitira od ovakve političke trgovine. To je naprosto postao normalan dio funkcioniranja hrvatske demokracije.

Nema više prostora za zgražanje, niti povoda za čuđenje, a još manje za prosipanje nekakve gorčine i istovarivanje uvreda na Hreljin račun.

Jer on je, kako i sam reče, "ubrzavač procesa".

Ne samo procesa rastakanja oporbe, pa i čitave političke scene, već i rastakanja povjerenja građana u one koje biraju na izborima i šalju u predstavnička tijela. Kako smo to već naučili s Ivanom Vrdoljakom i SDP-ovim otpadnicima u prošlom mandatu, nije više bitno koga se zaokružuje na izborima, bitno je samo tko će pretrčati u HDZ-ovu većinu.

Neki prvog dana, neki nakon godinu dana.

Njihov interes

Od te većine, primjerice, ne odustaje ni Radimir Čačić koji je zamjerio HDZ-u što ga je srušio s mjesta varaždinskog župana, ali je ipak pronašao način kako da osigura svoj i stranački interes (nije li to u njegovu slučaju isto?) i ponovno ovoga petka podrži HDZ. 
Iako se nije pritom niti jednom riječju njegova zastupnica Natalija Martinčević nije referirala na interes građana. Samo interes Reformista.

A previše se već pisalo i o interesu Milorada Pupovca i ostalih manjina koje toliko uporno podržavaju HDZ, koliko se pod HDZ-om pogoršavaju statusi srpske i drugih manjina u društvu.

Silvano Hrelja prošloga je petka podijelio s javnosti još jednu originalnu spoznaju: "Ja mogu do besvijesti pisati zakone i dobivati odbijenice. Ja sam okrenuo stranicu, pronašao novi način rješavanja problema".

Ukratko, Hrelja je otkrio kako nema smisla čamiti u oporbi, već je puno korisnije ubaciti se na vlast. Nažalost, nije to nikakav "novi način rješavanja problema", takav način egzistira otkako je demokracije. U oporbi ne možeš postići ništa.

Najbolje na vlasti

No u tom slučaju, može se postaviti pitanje zbog čega predstavnik umirovljenika uopće izlazi na parlamentarne izbore na kojima riskira mogućnost da zaglavi u oporbi. Pravila su jasna: tko izgubi na izborima, ide u opoziciju. Ovako, nije Hrelja jedini koji bi htio prodati priču o tome da je probleme moguće rješavati jedino na vlasti.

Prije tri godine Ivan Vrdoljak zaklinjao se u interes djece zbog koje je odlučio razbiti HNS i prijeći na stranu HDZ-u, a danas se Hrelja poziva na interes umirovljenika koji, eto, nemaju više mnogo vremena.

Međutim, bi li zastupnik HSU-a prešao na stranu HDZ-a da Andrej Plenković ima komotnu većinu u parlamentu? Da premijeru nije neophodan bilo koji žetončić za kontrolu većine? I koji će onda radije kupiti zastupnika umirovljenika, koje potom može naplatiti, nego crnih desničara od kojih može stradati.

Ako Silvano Hrelja i njemu slični "ubrzavaju procese", možda je došlo vrijeme da netko povuče kočnicu.