Hoxha kao koprivnički Pirlo: Bio sam prvi i jedini igrač koji je iz Slaven Belupa prešao u Dinamo

U Đurđevcu, mirnom mjestu u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, udaljenom od Zagreba oko sat i pol vožnje autom, danas živi Slavko Kovačić (73). Tiho, povučeno, jedva da se čuje za njega. 

- Povukao sam se iz svega, živim sa suprugom u svom Đurđevcu. Sin živi u Salzburgu, kći u Beču - rekao nam je prije nekoliko godina ispred kuće u centru Đurđevca.

Bilo je potrebno puno nagovaranja jer Slavko nije od onih medijskih likova. Kao što je rekao, uživa u tišini i mirnoći. Naime, u povijesti HNL-a niti jedan igrač nije prešao iz Slavena u Dinamo do Arbëra Hoxhe (25) koji je ovaj tjedan potpisao na četiri godine za milijun eura. U cijeloj povijesti bio je tek jedan - Slavko Kovačić, davne 1971.

'Cico je kao klinac pokazivao jako puno'

- Uh, kad je to bilo. Tko bi rekao, ha, ha... Nisam znao taj podatak. Ne znam koji je razlog. Slaven je tad igrao u trećoj ligi, a u Dinamu je trener bio Dražan Jerković. Igrao sam stolni tenis, rukomet i nogomet, a počeo sam kao golman - kaže Kovačić.

Kao golman je branio za nogometnu reprezentaciju Gimnazije u Đurđevcu, a od 1965. bio je golman juniorskog sastava Graničara. Potom je nedostajalo napadača, Slavko je otišao u napad i odmah počeo zabijati kao na traci. Najviše golova zabio je glavom, baš kao Mario Mandžukić. Kao vrsni golgeter brzo su ga primijetili u Slaven Belupu, gdje je postao najbolji strijelac.

- Preporučio me je legendarni Franjo Mara Wölfl i došao sam u Dinamo. Bila je to odlična momčad, igrali su Ramljak, Vabec, Rora, Miljković, Blašković, a debitirale neke nove nade poput Zlatka Kranjčara i Džemala Mustedanagića. Sjećam se da je Cico već kao klinac jako puno pokazivao i već se tada znalo da je Dinamo dobio novu veliku zvijezdu. Kako sam upisao Pedagošku akademiju u Čakovcu, Slaven je bio logičan korak nakon Graničara iz Đurđevca. Slaven se tada natjecao u današnjem rangu treće lige. Dražanu Jerkoviću mogu najviše zahvaliti što sam imao priliku igrati za Dinamo. Kako sam puno golova zabijao glavom, po čemu je Jerković bio poznat, to mi je valjda bila glavna preporuka jer smo bili klasične špice - kaže Kovačić.

Bio je pomoćnik Ottu Bariću

U Dinamu je igrao sjajno i odmah u prvoj sezoni bio je najbolji strijelac kluba. Točnije, s 21 golom sve do posljednjeg kola bio je prvi strijelac prvenstva. U posljednjem kolu igrač Zvezde Filipović zabio je dva gola i oteo Kovi naslov najboljeg strijelca Jugoslavije. 

Nogomet je prestao igrati 1984. i posvetio se trenerskom poslu. Bio je trener u Puchu, Fortuni iz Kölna, SW Bergenzu, mađarskom Vasasu i albanskom Flamurtariju. Također, bio je pomoćni trener Ottu Bariću u albanskoj reprezentaciji, a surađivao je s poznatim austrijskim trenerima Kranklom, s kojim je bio u stožeru austrijske reprezentacije, Weberom, Steflom... Danas živi daleko od nogometa. I izgledom nas neodoljivo podsjeća na Andreu Pirla (44)...

- Čujem se sa Stinčićem, on mi je kum djetetu. I s Dragom Vabecom, eto s njima sam u kontaktu. Dinamo? Ma, puno je prošlo, putevi su nam se razišli. Ali pratim ga i dalje...

'Trebao sam u Hajduk, ali mama nije dala'

No malo je poznato da je u svojoj bogatoj karijeri trebao postati igrač Hajduka, i to one sjajne generacije koju je predvodio Ante Mladinić.

- Nakon što sam završio osmi razred, Stanko Žaja iz Đurđevca, koji je iz Šibenika, me preporučio tajniku Hajduka i svojem prezimenjaku. Bio sam gotovo tri mjeseca tijekom ljetnih praznika i stanovao sam kod Mužinića, koji je napravio reprezentativnu karijeru. Luštica je vodio prvu momčad a mi, 16-godišnji klinci, bili smo kod Mladinića. Najviše sam se družio sa Slavišom Žungulom, Mićunom Jovanićem i Mijačem - pojašnjava svoj nogometi put Kova.

Unatoč tome što je zadovoljio i trebao ostati u Splitu, i tko zna kako bi mu se nogometna karijera razvijala, majka je stopirala ostanak u pa se vratio se u Đurđevac, u Graničar. Mama je kazala: "Kruh u ruke jer se od nogometa ne živi". Šest mjeseci prije povijesne utakmice protiv Hajduka došao je u Slaven, koji se natjecao u Zagrebačkoj zoni. Što bi danas bilo u rangu treće lige.

- Znam da je vrijeme bilo očajno. Susnježica i blatnjav teren, koji se nakon par minuta pretvorio u kaljužu. Igrala se peta ili šesta minuta kad sam u jednom skoku zajedno s Draganom Holcerom, tadašnjim stoperom Hajduka i reprezentacije, nezgodno pao u blatnjavu lokvu. Kako je bilo hladno, morao sam se kretati više nego je uobičajeno, da se ne smrznem. Naš tadašnji trener Branko Pleša nas je dobro pripremio i mi smo pružili dobar otpor Hajduku. Sjećam se da je Ristić, koji je u reprezentaciji igrao braniča, prebačen u napad i on je donio Hajduku 2-1 pobjedu - pojašnjava Slavek.