Hostel kao životni projekt: Uložio sam sve i uspjeli smo

Sestre Maja (28) i Anadela Horvat (32) još su za vrijeme studija na turističkom fakultetu u Opatiji maštale kako će jednog dana otvoriti nešto svoje. Odlučile su se za hostel jer ih je prije nedostajalo u gradu, no kako kažu u posljednjih im se godinu dana broj udvostručio. Kako bi im ostvario želju, otac Vinko prodao je očevinu i svu ušteđevinu skupio na hrpu. Zatim su u srpnju 2010. krenuli u potragu za lokacijom u središtu Zagreba, a stara dvorišna zgrada u Hatzovoj najviše im se  svidjela. Srušili su je, ali put do njihova hostela i nije bio lak zbog birokracije. Dvije godine trebalo im je da prikupe dokumente, zadovolje standarde i otvore vrata Chica.  

- Uložili smo sve što smo imali i još digli kredit u banci, ali smo htjeli da hostel bude savršen. I gosti su zadovoljni svime, od interijera do usluge. Sad u zimskim mjesecima ima ih manje, no ljeti moramo odbijati goste koliko ih dolazi - kaže Vinko. 

Zagrepčanin s kćerima vodi hostel, a pomažu im još dva zaposlenika. Posebni su, kaže po tome što imaju i dvokrevetne sobe kao u pravom hotelu, što ih spašava da prežive zimu u plusu. Taj mali obiteljski hostel ponosan je što im gosti dolaze iz cijelog svijeta od Kuvajta, Kine, Singapura, Malezije do Meksika i Brazila. Hvale ih kako su rijetki hostel s dobrim tuševima i čistoćom. A sama fasada zgrade privači poglede s ceste svojim dojmljivim bojama, zelenom i ljubičastom. Vinko je ponosan na led rasvjetu i podno grijanje kojim, osim što štede novac, štede i energiju te paze na ekologiju. 

- Uz to što volimo ekologiju, volimo i životinje pa naši gosti mogu dovesti kućne ljubimce - dodaje Anadela. Mnogi gosti, kaže, najviše znaju za Plitvice i Muzej prekinutih veza. Gostima se Zagreb sviđa ne samo zbog arhitekture nego i osjećaja sigurnosti u gradu. Ipak, ističu da im nedostaje sadržaja i noćne zabave u središtu grada. Sestre se prisjećaju jednog Japanca koji je noću kuhao u hostelskoj kuhinji. 

- Svako je jutro rano ustajao kako bi bio prvi na Dolcu te kupio najbolju ribu, a onda ju je kuhao tek u dva ujutro - prisjećaju se. Maja ističe kako se gosti zadrže samo nekoliko dana, Zagreb im je usputna stanica. To su im rekla i dva Tajvanca koja su bila oduševljena hostelom i gradom pa su obećala poslati svoje prijatelje. Nekoliko mjeseci poslije došli su ti prijatelji. 

- U prosincu mi se javio Kinez i rezervirao je krevet za Staru godinu kako bi dočekao 2015. u Hrvatskoj. Dakle, imamo rezrevacije godinu dana unaprijed, ali to nije čudno za Kineze koji su temeljiti, pedantni i dobro organizirani. Oni su nam najbolji gosti - hvali ih Vinko. Dodaje kako se ti gosti dobro pripreme prije nego krenu na put, pa tako im je taj Kinez otkrio stvari za koje ni sami nisu znali da postoje ovdje.

-Imali smo gosta koji je pri registriranju u naš hostel naveo da je došao pronaći svog životnog partnera, a jedna Turkinja tražila je supruga. Čak smo joj i našli momka iz Imotskog koji ju je zaprosio, ali su na kraju prekinuli. Bila je spremna platiti za muža  – smije se Vinko. 

Američki gosti su, kažu, najzahtjevniji jer im klima mora biti na određenoj temperaturi, a samo se jedan gost požalio na pretvrdi madarac. No Vinka najviše žalosti što su Hrvati najlošiji gosti. 

Na žalost, nekoliko naših ljudi je pobjeglo samo da ne plate i jedini se žale što su sobe višekrevetne. Mi nemamo još usvojenu kulturu hostela. Oni bi za malo novca bili sami u sobi, a djevojci iz Novog Zelanda nije to problem – zaključila je Anadela.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!