Na moje plakanje jedna mi je sestra rekla: ‘Što drečiš, kao da je smak svijeta? Bit će još djece, nisi ni prva ni zadnja’. Dali su mi injekciju, počeo je proces, a bol je bila neizdrživa
KIRETAŽA NA ŽIVO
Horori žena! Uzeli su mi fetus i govorili: 'Što se tu ima spasiti'
Prije dvije godine u 9. tjednu trudnoće došla sam u bolnicu na kiretažu. Večer prije trebala sam potpisati papir, a što je na njemu pisalo, nisam zapamtila zbog suza, zbog bolova, muke, počinje potresnu priču Nikolina Mršić (24). Iako je danas sretna i ponosna majka jednogodišnje bebe, taj horor će, naglašava, pamtiti dok je živa.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
01:13
- Na moje plakanje jedna mi je sestra rekla: ‘Što drečiš, kao da je smak svijeta? Bit će još djece, nisi ni prva ni zadnja’. Dali su mi injekciju, počeo je proces, a bol je bila neizdrživa. Ispred mene se nalazio sat na kojemu mi je tih 30 minuta prolazilo kao sati. Plakala sam, jaukala, a oni su govorili da se stišam kako ne bih probudila odjel - prisjeća se Nikolina ne želeći navoditi bolnicu. Ono što je uslijedilo nakon kiretaže bilo joj je toliko šokantno i jezivo.
- A onda mi je ista sestra koja mi je u sobu donijela papire uzela taj fetus i željeznim štapićem u posudici ga okretala i miješala govoreći: ‘Pa vidiš, što se sad tu imalo spasiti? Gotovo je’. Nakon što sam došla u sobu i nakon što me ta sestra morala nadgledati kako ne bih iskrvarila, ‘tješila’ me riječima da oni svaki dan očiste nekoliko žena. Govorila mi je: ‘Pa to ti je tek prvo dijete, a i mlada si’ - s mukom Nikolina dijeli s nama te trenutke jeze i strave. U tom trenutku, kaže, samo je htjela da ta bol završi i da odboluje svoje izgubljeno dijete.
- Kasnije sam sve više bila svjesna da nisam trebala osjetiti tu bol jer sam čula da u nekim bolnicama žene uspavaju - rekla je Nikolina privijajući bebu uza se.
A javno istupanje zastupnice Mosta Ivane Ninčević Lesandrić, koja je usred sabornice prva progovorila o kiretažama na živo, otvorilo je Pandorinu kutiju. Mnoge žene javljalju se sa svojim ispovijestima. Uglavnom žele ostati anonimne. Zbog traume, straha, srama...
- Većina nas želi ostati anonimna jer su to neki od najtežih trenutaka što žena može doživjeti. U petome mjesecu trudnoće mojoj je curici stalo srce. Otišli smo u KBC Firule u Splitu. Čekala sam od 10 do 20 sati gel za umjetne trudove. Kad je došla treća smjena, doktor me, uz priču da moramo opet utvrditi smrt bebe, odveo na prijemni dio i demonstrirao studentima kako da ustanove smrt bebe. Potom je otišao sa mnom na kat i dao mi gel za trudove - počinje svoju priču žena koja želi ostati anonimna. Kad je trudove dobila, kaže, ostala je sama u sobi, a liječnik ju nije niti jednom posjetio ni upozorio što je čeka.
- Sama sam porodila bebu u sobi šest sati nakon djelovanja gela. Rekli su da, budući da je beba mala, nitko ne treba biti uz mene. Kad je sve završilo, stajala sam tako sama s bebom u sobi, a zatim su me odveli u boks na kiretažu. Na živo. Vikali su da smirim guzicu. U jednom trenutku, što od tuge, što od boli, jednostavno sam mislima bila na drugome mjestu. Isti dan kad sam saznala da moja curica više nije živa, kad sam shvatila da se posljednja tri tjedna nije razvijala, kad su me demonstrirali studentima i nakon što sam se porodila sama, još i kiretaža na živo. Ja bih i platila ako treba tu anesteziju, ali tko može čovjeka naučiti da bude čovjek - pita se naša čitateljica.
Ispovijest saborske zastupnice Ninčević Lesandrić bolno je u srpanj 1996. vratio i čitateljicu koja se javila u našu redakciju. Tad je bila u 13. tjednu trudnoće i počela lagano krvariti. Otišla je privatnom ginekologu, koji je imao UZV, i koji je pregledom i ultrazvukom ustanovio da je plodu prestalo kucati srce i naznake krvarenja. Hitno ju je uputio na kiretažu u bolnicu.
- Došla sam u popodnevnim satima i brzo su me primili, ali vidjevši nalaz od privatnoga ginekologa, rekli da sve moraju ponovno provjeriti. Rekli su mi da dođem ujutro vaditi HCG i UZV, a ako jače počnem krvariti, neka dođem odmah. Naravno da sam morala donijeti i uputnice za to. Došla sam ujutro s uputnicama i čekala na red za vađenje krvi i UZV, gdje su, naravno, potvrdili što smo već znali i rekli da moram na kiretažu. Kako je to sve trajalo do poslijepodneva, kad sam uspjela pronaći doktora za kiretažu, rekao mi je da je sad kasno i neka dođem drugi dan natašte - prisjeća se naša čitateljica dodajući kako je već 48 sati u sebi nosila plod koji više nije bio njezina beba nego strano tijelo od kojeg je mogla dobiti sepsu.
- Naravno da sam došla sljedeći dan u 7 ujutro natašte i čekala u čekaonici u hodniku do 12 sati, pred ambulantom u kojoj se pregledavaju pacijentice koje dolaze na redovite preglede. Supruga su poslali doma, a ja ko duh sjedim i plačem satima. Par sestara me je u prolazu malo utješilo, ali čekanje je bilo izluđujuće. Kad sam došla na red, radili su mi kiretažu u toj istoj ambulanti, koja je predviđena za preglede, a ne za zahvate. Zavezali su mi noge, a ruke mi je držala sestra. Dali su mi sedativ, navodno i lokalnu anesteziju direktno u maternicu i ne moram reći da me je luđački boljelo. Krenuo je zahvat struganjem (ne vakuum), koji je ‘kao’ kratko trajao. Svako grebanje sam luđački osjetila i čula kako mi doktorica govori neka budem mirna, da se ne smijem micati, da će sve biti brzo gotovo. Naravno da sam stenjala, vikala i refleksno se trzala od boli. Nakon toga su me ostavili dva sata ležati na propuhu između ordinacije i sobe za odmor osoblja. Grčila sam se na krevetu od bolova i krvarila, a kad sam pitala neka mi nešto daju protiv bolova, ljubazna sestra mi je rekla da mi, nažalost, više ništa ne smiju dati - s bolom se prisjeća naša čitateljica. Nakon dva sata u posjet joj je stigao suprug, kojem su dali ručnik u ruke i rekli neka je malo opere u toaletu preko puta hodnika.
- Odnio me do toaleta, gdje sam se držala za umivaonik, a on je namočio dio ručnika i prao mi noge jer je krvi bilo gotovo do koljena, oblačio mi je rublje, stavljao uložak. Čekala sam da odem što dalje od te klaonice. Ne mogu reći da je itko od osoblja bio neljubazan, daleko od toga, ali sam zahvat, predviđeni smještaj (ako se to može uopće tako nazvati) bili su očajni.Ne želim nikome takvo iskustvo - iskreno nam govori čitateljica.
Dvije godine nakon kiretaže imala je problema sa stijenkama maternice, no nasreću, rodila je dvoje zdrave djece. Osam godina kasnije opet je morala na kiretažu, no ovaj put radila ju je u drugoj zagrebačkoj bolnici, za koju ima samo riječi pohvale.
- Kiretažu su mi napravili isti dan vakuumom pod anestezijom, nakon čega nije bilo obilnoga krvarenja, pa niti bolova, osim duševne boli. Na kraju cijele priče nadala sam se da je u 2018. godini medicina napredovala i da su takvi zahvati humaniji, ali prevarila sam se. Žao mi je svake žene koja mora kroz to proći bilo silom prilika, bilo vlastitim odabirom. U svakom slučaju, nije način tako postupati sa ženama - zaključila je na kraju naša čitateljica.
I predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Marijo Drlje potvrdio nam je da su se proteklih godina u udrugu telefonski javljale žene koje su se žalile na postupke kiretaže bez anestezije.
- Mi djelujemo temeljem pisanih pritužbi, a niti jedna takva nam nije stigla. Ja sam slušao ispovijest zastupnice Mosta i, ako je to istina i ako se to uistinu radi po bolnicama iz bilo kojeg razloga, onda je to za najstrožu osudu. Ja pozivam žene i muškarce koji trpe bol i koji se susretnu s nečim takvim da ne šute. Neka se obrate institucijama, medijima i Udruzi pacijenata pisanim pritužbama - rekao je Drlje pozvavši još jednom sve da dignu glas i spriječe svaku muku i bol. Kako nam objašnjava specijalist ginekologije iz KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, dr. Dubravko Lepušić, anestezija se ne koristi uvijek prilikom kiretaže već sve ovisi o samoj pacijentici, koja može ili ne mora zatražiti anesteziju.
- Pacijentici se uvijek objasni cijeli postupak i uvijek je pacijent taj koji zadnji odlučuje želi li anesteziju ili ne. Sve ovisi o nalazima i ginekološkim nalazima. Ako doktori procijene da je žena dovoljno otvorena, onda nema potrebe za anestezijom. Do same boli u kiretaži dolazi zbog širenja ušća maternice, ali ako je žena otvorena, onda je bol mala ili je nema - objašnjava Lepušić i dodaje kako je u slučaju zastupnice možda i trebalo dati anesteziju.
- Kod spontanih pobačaja, kakav je slučaj zastupnice, obično se daje anestezija zbog psihičkog stanja pacijentice, koja je u stresu, a možda i u fizičkoj boli - dodaje ginekolog Lepušić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
