Klima se mijenja: Hoće li zima ikada više biti 'ona prava'?

Zime postaju sve toplije, a snijega je sve manje. Iza nas su još jedni blagdani bez snježnih radosti, kakve su bile uobičajene još prije 15 godina. Sada, u najboljem slučaju, imamo samo povremene snježne nalete. Prema podacima NASA-e, razdoblje od 2016. do 2020. bilo je najtoplije otkad je mjerenja, a temperature protekle 2020. godine bile su za oko 0.98°C više od prosječne temperature 20. stoljeća koja je iznosila 13.9°C.

Tako se 2020. pridružila listi deset najtoplijih godina otkako je mjerenja, izbacivši 1998. godinu s liste. Trenutno svih deset najtoplijih godina pripada 21. stoljeću, a to su redom 2016., 2020., 2019., 2015., 2017., 2018., 2014., 2010., 2013., i 2005. No posljedice promjena najviše se osjećaju kroz promjenu hidroloških uvjeta, uključujući promjene u dinamici snijega i leda.

Vlaga u zraku, suša na tlu

Od 1979. pa sve do 2018. godine arktički led smanjivao se baš svaki mjesec, a od 2016. do 2019. zabilježen je veći gubitak mase ledenjaka nego u svim ostalim proteklim petogodišnjim razdobljima još od 1950. Prema predviđanjima njemačkog Potsdam instituta, razine mora podignut će se za minimalno 23 centimetra u ovom stoljeću.

U tom su institutu također otkrili jedan zanimljiv podatak, a to je da se za svaki dodatni stupanj globalnog zatopljenja snježne oborine na Antarktici povećaju za 5%. Logika iza ovog otkrića zapravo je jednostavna - visoke temperature uzrokuju isparavanje oceana oko Antarktike, a ta dodatna vlaga uzrokuje više oborina jer atmosferska cirkulacija nosi taj topli i vlažni zrak u unutrašnjost.

S druge strane, iako veći dio Europe bilježi blagi porast prosječne količine oborina, njega ne prati pojačani porast prizemne temperature. Što to zapravo znači, objasnio nam je prof. dr. sc. Branko Grisogono sa zagrebačkog PMF-a.

- To konkretno znači da će biti više relativne vlage u zraku, ali i suše, jer uobičajene oborine neće pasti. Drugim riječima, nesrazmjer je između potencijalno blagog porasta srednje oborine, ali ne i ekstrema, i značajnog porasta prizemne temperature zraka. To dovodi do neuobičajene disonancije između poznate i buduće nam klime - objašnjava Grisogono.

Dodaje kako su oduvijek postojale prirodne varijacije i promjene klime, ali nikada se nisu događale tempom kao sada. 

- Ovo su sad izvanredne promjene, skoro kao spori, polagani udar velikog meteorita u Zemlju, kao da putuje kroz med, ili senf, bez eksplozije, ali ipak čini konačan utjecaj na klimu - slikovito objašnjava prof. Grisogono.

Kakve nas zime očekuju?

Prošla je zima u Europi srušila rekord kao najtoplija dosad s temperaturom 0,8°C višom od prosjeka. Prosječne europske temperaturne anomalije uglavnom su veće od globalnih anomalija, posebno zimi, kad se mogu mijenjati za nekoliko stupnjeva iz mjeseca u mjesec. Prosječna europska temperatura u veljači 2020. bila je posebno visoka, odnosno za 3,9°C viša od prosjeka tog mjeseca u razdoblju od 1981. do 2010. I dok su Francuska i Španjolska srušile rekorde s najtoplijom veljačom, Velika Britanija srušila je rekord u oborinama. 

Za zimu 2021. godine prognoze su slične. Severe Weather Europe u svom sažetku prvih prognoza za zimu piše da se temperature iznad prosjeka očekuju u sjevernoj i istočnoj Europi te Skandinaviji, pa možemo reći da nas opet čeka topla zima. 

Budućnost je u održivosti

Protekla godina bila je druga najtoplija otkad se obavljaju mjerenja i ima 37% šanse da prestigne svjetski rekord postavljen 2016. godine. Prema Pariškom dogovoru, globalno se pokušava spriječiti prelazak granice od 2°C zagrijavanja. Ako u tome ne uspijemo, predviđa se da bi se Zemlja do 2100. godine zagrijala za 4°C, što bi ostavilo velike posljedice na civilizaciju kakvu danas poznajemo. Zato je sve više primjera u kojima velike tvrtke prilagođavaju svoje poslovanje i proizvodnju na održive načine. 

Kod nas je takav primjer kompanija HEINEKEN Hrvatska, koja u svojoj pivovari u Karlovcu nastoji koristiti obnovljivu energiju koliko god je to moguće. Još 2018. godine instalirali su 1380 solarnih panela na krovu svog zelenog skladišta, što je doprinijelo smanjenju emisije CO₂ za 57% u odnosu na 2008. godinu. Posljednja investicija bila je gradnja plinovoda za bioplin, čime su smanjili potrošnju zemnog plina za grijanje te emisiju ugljikova dioksida smanjili za 110 tona na godišnjoj razini.