Hitlerov omladinac: Lagao sam da nisam Židov i tako ostao živ

- Izbjegao sam Holokaust tako što sam postao arijevac i tvrdio da sam Folksdojčer. Ta je laž postala moje oružje - kazao je Solomon Perel, ruski Židov rođen u Njemačkoj. Njegovi roditelji doselili su nakon ruske revolucije 1918. u njemački gradić Peine. Lijepo su živjeli sa svoje četvero djece,  imali su trgovinu sa cipelama u glavnoj gradskoj ulici.

No nakon što Hitler dolazi na vlast, djeci je zabranjeno pohađati njemačke škole pa se obitelj se seli u Poljsku u grad Lodz. Solomon je kao desetogodišnjak teško podnio izbacivanje iz škole i preseljenje u nepoznatu zemlju, no uskoro se naučio poljski jezik i prihvatio Poljsku kao svoju domovinu. No kad je Njemačka napala Poljsku 1939. godine svi Židovi su morali u geto.

Solomon je tada imao samo 14 godina. Roditelji su odlučili da on i njegov stari brat pobjegnu u istočnu Poljsku u koji je tada ušla Crvena armija  i to na temelju pakta između Hitlera i Staljina. Dječak je tada zadnji put vidio svoje roditelje. Otac mu je na oproštaju na jidišu rekao "Ne zaboravi tko si", a majka mu je dala sasvim drugačiji savjet "Sally, najvažnije je da preživiš"

Dolaskom u istočnu Poljsku sovjetske vlasti su ga smjestile u jedno sirotište kao prognaničko dijete. Sljedeće dvije godine odgajan je prema socijalističkim načelima i u to je vrijeme postao pravi mladi socijalist. No kad su Nijemci u lipnju 1941. napali SSSR morao je nastaviti bježati. Upali su u ruke njemačke vojske.

Postao je pravovjerni mladi nacist

- Svi Židovi su odmah strijeljani, a kada sam ja došao na red i stao pred jednog njemačkog vojnikom on me je pitao: Je si li ti Židov“? Znao sam ako kažem istinu da ću odmah biti streljan. Mislio sam se čiji savjet da poslušam. Očev, koji je rekao da uvijek ostanem Židov ili majčin koja je rekla da je najvažnije da preživim..Želio sam živjeti i rekao sam da nisam Židov već folksdojčer (etnički Nijemac koji živi van Njemačke). Kazao sam u tom trenutku hladnim i sigurnim glasom: “Ja nisam Židov, ja sam folksdojčer, iz Litve. Zovem se Josef Perjell, isprave su mi izgorjele!
Nekim čudom, ni Solomonu još nije jasno kako, ali njemački vojnik mu je povjerovao. I nije inzistirao da kao svi ostali skine gaće da se provjeri je li obrezan ili ne. Odmah ga je počeo zvati "Naš folkdojčer". Svi ostali časnici su mislili da je siroto njemačko ratno siroče i dali su mu nadimak Jupp. Kako je odlično govorio i njemački, poljski i ruski zaposlili su ga kao službenog prevoditelja.

Pripadnici Hitlerove mladeži u Braunschweigu (na slici gore) a među njima je i Solomon Perel koji se tada zvao Josef, a svi su ga zvali po nadimku Jupp 

Uskoro su ga poslali u u grad Braunschweig na sjeveru Njemačke, u samo srce nacionalsocijalizma, u kojem je bila škola Hitlerove mladeži. I tri godine koliko je tamo proveo Solomon je bio dobar nacionalsocijalist kao što je ranije u sovjetskom domu bio dobar socijalist. Njegov alter ego Josef Jupp Perjell aktivno je sudjelovao u svim aktivnostima Hitlerjugenda. Postao je tako pravovjerni član Hitlerove mladeži.

Liječnik ga htio silovati

Solomon je mislio da mu je kraj kad je njemački liječnik bacio oko na njega i pokušao ga silovati
- Išao sam se tuširati kad su već svi završili. Odjednom se iza mene stvorio taj liječnik. Borio sam se svim silama i kad sam se uspio otrgnuti on me je pogledao i vidio da sam obrezan. "Pa ti su Židov" viknuo je. No, iz nekog razloga me nije prijavio i nije me više uznemiravao, a ja nikome nisam rekao da je on homoseksualac. Znamo kako su oni prolazili u Trećem Reichu"

No mladić, zapravo tinejdžer, bio je u sebi rastrgan. Danju je bio Hitlerov omladinac koji je želio dobiti rat, pjevao pjesme protiv Židova i vikao "Heil Hitler", a noću je u svom krevetu kad bi svi zaspali plakao za svojom obitelji i pokušavao na sve načine zakamuflirati svoje spolovilo, unatoč bolovima, da ne izgleda obrezano. 
- Drugi problem bili su snovi. Preko dana možeš kontrolirati ono što govoriš, ali tijekom noći dok sanjaš može plakati, zvati roditelje, a cimeri te mogu čuti...

Na samom kraju rata pripadnici Hitlerjugenda poslani su braniti domovinu. Solomon je poslan na front za Bazukom u ruci.

- Čuvao  sam most na autocesti. Kad su stigli Amerikanci svi smo postali taoci, Laž je toliko duboko bila u meni da se nisam usudio reći Amerikancima da sam Židov. Sjedio sam u zatočeništvu kao i svi drugi. To je bila totalno bizarna situacija - židovski mladić nosi nacističku uniformu u američkom zarobljeništvu.

Tko sam ja uopće?

Oslobođeni su nakon nekoliko dana i za Solomona je napokon bilo sve gotovo. Bio je slobodan
- Ali što sad napraviti sa tom slobodom? Tko sam ja uopće? Tada sam sreo dva Židova iz Bergen -Belsena i pitao ih gdje su bili. Kazali su da su bili u obližnjem konc logoru. Bio sam u šoku. Ja sam živio u blizini mjesta gdje su se ubijali Židovi a nisam bio toga svjestan. Ja sam se u to vrijeme provodio sa svojim kolegama, zabavljao sa lokalnim curama, a ispred nosa su mi prolazili vlakovi koji su vozili Židove u smrt. To je bio potpuni sukob oba moja identiteta i Solomona i Josefa - ispričao je Perel. Tek poslije rata Solomon je saznao da mu je majka ubijena u zatvorenom kamionu plinom koji se puštao iz motora u kabinu i gušio ljude tijekom vožnje. Ona nema grob. Otac mu je umro dva tjedna nakon što je vojska ušla u geto u kojem je bio od iscrpljenosti, bolesti i gladi. njega su pokopali.

Uspio je nakon rata pronaći brata Isaaka koji je preživio u logoru Dachau. Poslije je Salomon odselio u Palestinu i borio se u arapsko-izraelskom ratu 1948., kao Židov, Solomon Perel. U Tel Avivu je upoznao i suprugu, Poljakinju s kojom je dobio dva sina.

Skrivao svoju priču godinama

Prije dvije i pol godine Solomon je bio u Zagrebu gdje je u Art kinu Grič predstavio svoju autobiografiju na hrvatskom izdanju "Bio sam Hitlerov omladinac Salomon". Originalni naslov je inače "Europa, Europa" a knjiga je objavljena još 1985. godine, a 1990. godine prema knjizi je snimljen film. Poslije rata Solomon se stidio načina na koji je preživio katastrofu. Neposredno po završetku rata tajio je svoju priču, a nelagoda je na neki način ostala i do danas. 
U pogovoru knjige napisati će - "Ja, Židov Salomon, poznajem Juppa u sebi - poznajem nacista."
Kad je napisao knjigu, sva svoja sjećanja stavio na papir, puno se bolje osjećao. Osjetio je ogromno olakšanje jer te je aspekte svog života prešutio, držao duboko u sebi i strašno ga je sve to skupa mučilo.

- Nakon što sam sve bacio na papir nakon 40 godina skrivanja osjetio sam ogromno olakšanje - kazao je Perel.
Doživio je, ističe, i preživio sve te ideologije. Kaže da se u njemu jedno s drugim sukobljavalo pa je sve preradio i od toga postao ono što sada jest. Veleposlanik mira i razumijevanja među ljudima.
- Ja sam protiv desnog radikalizma, fašizma i protiv progona onih koji su drugačiji. Uči iz prošlosti kako se ne bi ponavljale iste greške u sadašnjosti. Čovjek je čovjek i treba ga se s poštovanjem tretirati - smatra Perel

Jedan ortodoksni Židov mu je rekao da je njegova priča nemoralna jer je porekao vlastitu religiju
- Zar sam trebao onda kada sam stajao uzdignutih ruku pred tim njemačkim časnikom, reći: “Da ja sam Židov, ubij me slobodno“. Znate, imao sam jedan mali problem, nisam htio moralno umrijeti. Ja sam htio moralno preživjeti i ne trebam se nikome ispričavati zato što mi je to uspjelo. Nekome je dobra ta mučenička smrt. Ja nisam htio biti junak povijesti, ja sam zapravo antijunak.