HGSS-ovih 70. godina obilježili izložbom planinarske opreme...

Djelovanju Hrvatske gorske službe spašavanja osnovane 1950. godine svjedoče dokumenti, fotografije i predmeti iz tog vremena izloženi u dijelu postava alpinističke zbirke u Zavičajnom muzeju u Ogulinu, kolijevci planinarstva.

Među predmetima koje su prije 70 godina koristili prvi spasioci nalaze se uže, planinarske cipele, a izdvaja se i jedan od najstarijih rekvizita za gorsko spašavanje, spasilački jarbol. On je danas napušten i zamijenjen suvremenim nosilima.

Nabavljen je prije 2. Svjetskog rata iz Slovenije za potrebe tadašnje 'Izvježbane momčadi za spašavanje' pri Alpinističkoj
sekciji HPD-a, neformalne skupine koja predstavlja preteču Gorske službe spašavanja Hrvatskog planinarskog saveza, navodi se uz izložak kojeg je muzeju priložio GSS Zagreb.

- Ovaj jarbol je dosta zanimljiv izložak, naime pomoću njega se spašavalo ozlijeđene na planinama s time da je postojala još jedna tkanina koje mi nemamo, a o načinu korištenja rekvizita svjedoče i fotografije snimljene u to vrijeme. - govori Ana Krznarić, ravnateljica muzeja, pokazujući nam postav posvećen osnivanju HGSS-a u Hrvatskoj.

Alpinistička zbirka muzeja vezana je uz razvoj planinarstva u Hrvatskoj. S obzirom da se Ogulin smatra kolijevkom planinarstva, jer je 1874. godine upravo u Ogulinu, odnosno na Kleku niknula ideja da se osnuje prvo Hrvatsko planinarsko društvo.

Ono je osnovano u Zagrebu i bilo je deveto planinarsko društvo u svijetu, a iako Hrvatska nema vrhova iznad 2000 metara zanimljivo je da smo bili među alpinističkim pionirima.

- Alpinistička zbirka prikazuje kronologiju razvoja planinarstva na području Hrvatske i bogata je po tome što sadrži jako puno povijesnih predmeta koji su originalni, ručno rađeni i unikatni, a koje su koristili alpinisti pioniri koji su utabali te prve alpinističke puteve. Kasnije su njihove obitelji te predmete donirale Planinarskom savezu i nekim udrugama koje su ih pohranile ovdje kod nas.
Ima dosta zanimljivih predmeta i dokumenata, fotografija, a sve su to predmeti koji su bili na najvišim vrhovima svijeta i iz tog razloga su vrijedni. U prošlosti nije bilo trgovina u kojima se mogla kupiti takva oprema, to je sve bila ručna izrada u suradnji s obrtnicima, kožarima, metalcima i slično, tako da je samim time njihova vrijednost još i veća, onda su obitelji tih planinara vidjeli priliku da to kod nas pohrane jer razvoj planinarstva kreće od nas, a i danas smo baza planinarstva u ogulinskom kraju - govori ravnateljica dodajući da su začetnici ideje osnivanja Planinarskog društva bili Johannes Frischauf, Buda Budisavljević i Vladimir Mažuranić, otac Ivane Brlić Mažuranić koji je u to vrijeme u Ogulinu bio na službi u Ogulinu, a te godine rođena je i Ivana.

Među najstarijim izloškom su drvene skije i štapovi, te druga skijaška oprema iz 1931. godine koju je koristio Emil Laszowski, jedan od alpinističkih pionira. Također ima dosta zanimljivih predmeta koji su slični današnjima, ali su tada svi oni bili mnogo teži i nepraktičniji nego li današnji.

70 GODINA HGSS-A 'Moraš biti spreman otići i s vlastite svadbe nekoga spasiti'

- Mislim da su izazovi penjanja na najviše vrhove u prošlosti bili mnogo teži prvenstveno iz razloga što je opreme bila puno nepraktičnija nego što je to danas, iako ne kažem da je i danas lako. Imamo izložene jedne planinarske cipele, od kojih samo jedna teži nekoliko kilograma, onda si možete misliti kako je bilo popeti se vrh od 7000 metara. Visokogorske gojzerice koristio je Mario
Schivata prilikom uspona na Peak Lenin (7134 m) 1980. godine. Samim time možda nismo nekada svjesni koliko je teško bilo tim početnicima ono što je nama danas puno lakše, kao i u planinarstvu tako i u svemu ostalome - govori ravnateljica, dodajući i da je zanimljiv podatak da je Hrvatska jedina zemlja u svijetu koja se može pohvaliti da se četiri puta više žena nego li muškarca popelo na najviši vrh svijeta, na Mount Everest, jer smo imali žensku ekspediciju 2009. godine, a prije toga se od muških planinara sva puta uspeo samo Stipe Božić koji je ujedno muzeju i priložio kamen donesen s najviše planine na svijetu.

Stanica GSS-a u Ogulinu osnovana je 14 godina kasnije, 1964. godine, a o načinu rada i djelovanja svjedoče tek fotografije snimljene 80-ih godina na kojima se vidi da su spasioci bili entuzijasti koji su s vlastitom opremom odlazili na terene spašavanja i vježbe. O radu tijekom 90-ih ispričao nam je Kruno Stipetić koji se gorskoj službi priključio 1993. godine.

- Tada je to bila skromna ekipa sa malo članova, pet, šest ljudi. Uglavnom su to kao i danas bili skijaši, planinari, alpinisti, penjači, speolozi. Stanica je imala jedno uže i pet karabinera. Sedamdeset posto opreme je bio ručni rad od raznih koloturica, spravica, a koristila se vlastita odjeća, tko je što imao, kombinezoni, vojne hlače, trenirke, jakne... Kada sam se priključio Gorskoj službi nismo imali niti jedno vozilo, na intervenciju se išlo ili svojim vozilom, ili vlakom ili pješice - prisjeća se Kruno Stipetić, dodajući da se  tehnički i brojem članova to danas podignulo na puno višu razinu, osnovale su se i razne specijalnosti unutar HGSS-a, a zbog tehnike, te raznih edukacija i seminara podigla se i razina potraga.

Istaknuo je i da je u vrijeme rada skijališta na Bjelolasici godišnje imao 80-ak izlazaka na teren. Ogulinska stanica 7. ožujka održava Dan otvorenih vrata pa svi imaju prilike razgledati i upoznati se s opremom i načinom rada današnje gorske službe.