U Finskoj je prošle godine otvorena nova bolnica u kojoj svako dijete ima svoju sobu, a cijela bolnica je digitalizirana i prilagođena djeci. U bolnici nema ureda za liječnike jer su zaključili da im to nije potrebno
Helsinki: Soba za svako dijete, a liječnici nemaju svoj ured...
Dok su njezini vršnjaci u školi, sedmogodišnja Leena u pratnji roditelja ulazi u bolnicu u središtu Helsinkija. U zgradi od stakla već boravi stotinu djece s različitim tegobama, no Leena će ondje provesti prvu noć nakon što joj je dijagnosticirana leukemija.
Umjesto šaltera s medicinskom sestrom dočekuje ih stroj u prizemlju. Majka provlači Leeninu osobnu iskaznicu, a na ekranu se zatim pojavljuju četiri lika iz crtića.
Bolesna djevojčica malim prstom odabire najdražeg, pritišće ga na označenom polju na ekranu, a iz usta zmaja pored ekrana izlazi papirić s rednim brojem. Leena se smije i zadovoljno uzima listić.
Medicinsko osoblje na prvom katu time je automatski dobilo signal da je pacijent stigao i odmah kreće priprema za prijem. Nakon nekoliko minuta Leena će biti u sobi u kojoj će provesti noć.
- Ova bolnica je potpuno usmjerena na djecu. Vjerujemo da ovaj humani pristup može pomoći u njihovu ozdravljenju - govori za Hinu pedijatar Pekka Lahdenne, voditelj projekta.
'Nova dječja bolnica' otvorena je u rujnu 2018. u četvrti Meilahti i jedina je isključivo dječja bolnica u glavnom gradu Finske.
Financira se iz državnog proračuna, proračuna grada Helsinkija i donacijama. U bolnici su uvjereni da će inovativnim pristupom i digitalizacijom napraviti iskorak u liječenju.
Hodnicima, na čijim je zidovima oslikan Moomin, nilski konj iz finskih crtića, svakodnevno prođe četiristo djece iz Helsinkija i okolice, ali i susjednih zemalja Estonije, Švedske i Danske.
O njima brine 1.300 zaposlenika od čega je 800 medicinskih sestara.
Svaki pacijent u svojoj sobi
Dežurna sestra uvodi Leenu i njezine roditelje u jednu od 120 soba. Sve su iste, a svaka je na raspolaganju samo jednom pacijentu.
Na stoliću se nalazi plavi tablet, računalo namijenjeno bolesnom djetetu i njegovim roditeljima. Leena pritišće polja, odnosno nacrtane planete na ekranu i tako mijenja boju svjetla u sobi.
- Dijete na ovaj način ima osjećaj da barem nešto kontrolira. A taj osjećaj je bitan - napominje Lahdenne.
U tom malom računalu su i upute za roditelje, od toga kakve lijekove i kada ih davati djetetu do toga kako se ponašati s njime. Oni također na njemu biraju s kime će dijete komunicirati kamerom preko ekrana. Leena se veseli razgovoru s bakom i s ostalim učenicima u razredu.
Sviđa joj se i plavo-bijela pidžama koja ju je dočekala na krevetu. To odijelo za male pacijente, od tek rođenih pa do onih starih 15 godina, osmislila su djeca u osnovnoj školi. Odabrala su uzorak s tzv. 'morskim sovama' koji je izradila finska dizajnerica.
U njoj će Leena ovaj put provesti tri do četiri dana što je prosjek boravka u bolnici. Njezini roditelji, koji će ostati s njome u sobi, svjesni su da će se morati vratiti. Leenina majka boravak smatra ugodnim. 'Brzo smo došli na red i lijepo smo primljeni', ističe.
Liječnici bez ureda
U bolnici su i igraonice. Taj dio 'za igranje i aktivnosti' nije ondje samo zbog zabave i razbibrige.
- Igra ima značajnu ulogu u razvoju djeteta i u njegovu oporavku od bolesti - piše u promotivnoj knjižici o bolnici.
Ponekad dolaze educirani volonteri te čitaju djeci, pjevaju i sviraju s njima. Kada se najmanje nadaju male pacijente u sobama posjećuju klaunovi, donoseći im igračke.
Zaposlenih 300 liječnika nema svoje urede. Na raspolaganju im je tek otvorena prostorija sa stolovima i radnim stolicama.
- Iza leđa čujem kako se žale zbog toga, htjeli bi imati svaki svoj ured, no to je staromodno i nepotrebno - kaže Lahdenne.
Istraživanjem su ustanovili da liječnici u svom poslu tek mali dio vremena provode u uredima pa su ih izostavili prilikom gradnje i opremanja bolnice vrijedne 185 milijuna eura.
Digitalna bolnica s ljudskim pristupom
Leena nakon pregleda, u pratnji roditelja, izlazi na hodnik prvog kata i zastaje pred obližnjim ekranom. Na njemu prstom odabire nacrtanu ribu, daje joj boju, te ju pritiskom dugmeta spušta u elektronički akvarij koji se prostire sve do prizemlja.
Dječak koji je tek ušao u bolnicu zastaje pred tim akvarijem i promatra mnoštvo riba. Uzbuđeno ih pokazuje roditeljima. U predvorju gdje stoje čuje se umirujuća glazba. Zatim se preko postavljenog stroja prijavljuju za prijem. Ondje su upute na finskom, švedskom, engleskom i ruskom jeziku. Trošak liječenja pokriva finsko zdravstveno osiguranje.
- Tehnologija će nam pomoći u komunikaciji. Njome povećavamo mogućnosti - napominje Lahdenne. 'No mi nećemo biti samo digitalna bolnica. Ljudski pristup prema pacijentima, odnosno ljudski dodir i odnos licem u lice ostaje važan', dodaje.
Otkako je bolnica otvorena prije devet mjeseci 97 posto djece s leukemijom je izliječeno, navedeno je u bolničkoj brošuri.
Neka su tijekom liječenja pisala školsku zadaću i učila preko tableta ili pak tijekom osobnog posjeta učitelja. U Leeninom razredu učenici su se okupili pred ekranom te joj poslali poruku potpore.
Leena je zasad sretna, a Lahdenne je uvjeren kako će joj to pomoći u ozdravljenju.
- Još uvijek je prerano reći kako ovaj naš pristup djeluje na liječenje. Premalo je vremena prošlo za egzaktne podatke - kaže.
- No uvjereni smo da je ovo budućnost - dodaje.