Naravno, bio je to jednopartijski sistem i svi koji su govorili ili djelovali protiv partije imali su ili su mogli imati problema. Međutim, običan radni čovjek (a takvih je ipak bila velika većina) koji se nije petljao u politiku živio je daleko bolje nego što živi danas. Ljudi su imali besplatno školstvo, nakon školovanja gotovo siguran posao, besplatno zdravstvo, preko firmi su mogli doći do kuće, stana, zatim ljetovanja, izleti, općenito su imali jednu socijalnu sigurnost i živjeli su s daleko manje stresa nego što je to danas. Ja u svoja tri desetljeća života još nisam upoznao u živo osobu koja je pljuvala po onom sistemu, a mislim da ipak znam pokojeg čovjeka (i ne, nisu svi jugoudbaški komunisti). Zaboravio sam spomenuti i famoznu Crkvu, koja se također nije branila, jer vidi vraga svi moji imaju sakramente bez da im je dlaka pala s glave. Apropo nesloboda, šta nama danas znači ta sloboda? Da, imamo pravo pljuvati po vlasti, ali očito imamo pravi i biti bez posla, imamo pravo biti gladni i imamo pravo moliti banke da postanemo njihovi doživotni robovi kako bi si priuštili 50 kvadrata stana. Hvala lijepo na svjetlu, al više vjerujem svojim roditeljima koji bi se rado vratili u onaj mrak.