HDZ se ljuti što je Milanović ukrao Tuđmanov slogan. Ali zašto se ne ljute SDP i ljevica?

Dragan Primorac i njegovi HDZ-ovi vodonoše u predsjedničkoj kampanji jako su se naljutili zbog toga što je Zoran Milanović uzeo slogan iz kampanje Franje Tuđmana iz 1997. godine "Predsjednika za predsjednika".

Ali ne bi li trebalo biti obrnuto?

Ne bi li se Milanovićevi vodonoše iz SDP-a, kao i njegovi birači s ljevice, trebali ljutiti što se njihov predsjednik - kako reče Primorčev šef kampanje Nikola Mažar - "kiti Tuđmanovim perjem"?

To bi, realno, trebao biti veći problem SDP-ovcima, nego HDZ-ovcima. A zašto nije?

Zato što je Zoran Milanović sebe promovirao u SDP-ova Franju Tuđmana. Možda čak i Franju Tuđmana hrvatske ljevice. Ili već za one koji glasaju za Milanovića.

Nekad su rušili Tuđmana

Jer, nekad su članovi SDP-a, glasači i birači te stranke - čije je izabrane gradonačelnike Zagreba predsjednik Tuđman odbio potvrditi i čije je čelnike nazivao izdajicama i nehrvatima - devedesetih godina prosvjedovali protiv Tuđmana, radili na njegovu rušenju, optuživali ga za gušenje demokracije, za ratne zločine, za korupciju, kriminal, mafiju, pretvorbu, privatizaciju, za bogaćenje obitelji, za tajkunizaciju, za komadanje BiH, pa i za sada popularnog Hrvoja Petrača koji je s Tuđmanovim unukom osniva banku.

A sada, trebaju glasati za predsjednika koji se promovira s Tuđmanovim sloganom.

I to sloganom iz kampanje 1997. godine koja je bila najmračnija i najopasnija, kad je na skupu u Puli fizički napadnut Tuđmanov protukandidat Vlado Gotovac, a Hrvatska nakon toga zakoračila u najmračnije razdoblje korupcije, kriminala, represije, međunarodne izolacije.

Kome je to problem? 

Potpuno je jasno zašto je to problem za Primorca i HDZ. Da su se barem oni toga sjetili, da su barem oni pokrali svog najvećeg lidera, da su se barem oni ogrebali za komadić njegove nostalgije, u trenucima kad se Primorčeva kampanja utapa u živom blatu afere Beroš-Petrač.  

Ali zašto nije problem za SDP i ljevicu?

Zašto Milanović misli da može izaći pred svoje birače s Tuđmanovim sloganom i vjerovati da mu se to neće obiti o glavu?

Pa zato što se SDP-ovu Tuđmanu više ništa ne može obiti o glavu.

Tuđmanist

Čak ni njegovo višegodišnje veličanje i idealiziranje Tuđmana kojemu je kao premijer dao zračnu luku u Zagrebu, a kao predsjednik države replicirao njegove poruke o Haagu, BiH, Oluji, hrvatskim ratnim zločinima, pa i promovirao tuđmanovski suverenizam, otpor međunarodnim institucijama i pritiscima.

Kao ni tuđmanovsko - neki bi pomodno rekli, trumpovsko - ponašanje, retorika, samovolja, odnos prema protivnicima, zastrašivanje kritičara, kršenje Ustava i zaobilaženje procedura. Ni njegovo desničarenje, njegov nacionalizam, suverenizam, anti-EU i anti-NATO politika, njegov antivakserski populizam.

Milanovićeve izjave o "narikačama, priležnicama, plamenim jazavcima, udbaškim drukerima" kao da su ispale iz Tuđmanove skripte s "jalnuškim diletantima, zelenim i crnim vragovima".

Predsjednik Tuđman djelovao je u polupredsjedničkom sustavu gdje je postavljao premijera. Predsjednik Milanović htio je biti premijer. 

Udaljiti od Tuđmana

Uglavnom, Dragan Primorac danas pokušava udaljiti Milanovića od Franje Tuđmana tvrdnjama kako je "Milanović cijelog života pokušavao udaljiti Hrvatsku od Tuđmana", što je apsolutna besmislica koja, međutim, nastaje iz pukog očaja kao želja da HDZ-ovci zadrže Tuđmana za sebe.

Nije li Milanović u kampanji 2016. godine prigovorio Andreju Plenkoviću da mrzi Franju Tuđmana? Sada ga je on odlučio javno prisvojiti.

Jer tim porukama Milanović se promovira ne (samo) kao lider SDP-ove ljevice, već kao lider desnog krila HDZ-a čiji su predsjednici, poput Ive Sanadera, udaljavali HDZ od Tuđmana, a i sada na desnom krilu stranke nema prepoznatljivog baštinika Tuđmanova političkog (ne)djela.

To sigurno nije Andrej Plenković, koliko god puta podigao Tuđmanovu bistu i koliko god puta se zakleo u Tuđmanovo nasljeđe. 

Titov slogan

"Za vrijeme Tita da su postojali izbori i da je postojao slogan", kazao je jučer Dragan Primorac, "uvjeren sam da bi Zoran Milanović uzeo taj slogan jer je već izrazio da mu je puno draži Tito od Tuđmana".

To je, istini za volju, izjavio u svojoj prvoj izbornoj kampanji na čelu SDP-a 2007. godine. Već osam godina kasnije, kao premijer 2015. godine, izjavio je da "nije opčinjen ni Titom ni Tuđmanom, ali da kod obojice poštuje neke stvari". A sada uzima Tuđmanov slogan. 

A Titov sigurno ne bi uzeo, čak i da ga je ovaj imao.

Zokija slijepo slijede

Današnji Milanović više nije prikačen za politiku stranke, više ne slijedi stranku i birače, već očekuje da oni slijede njega. Kako je to demonstrirao na prošlim parlamentarnim izborima. 

I zbog toga se pretvorio u novog Tuđmana, s njegovim sloganom ili bez njega. U predsjednika kojemu se njegova (bivša?) stranka ne usuđuje kontrirati, kojeg sljedbenici ne žele ni pod koju cijenu kritizirati, a glasači ga se ne želi odreći.

Zoran Milanović bio je prvi službeni predstavnik SDP-a koji je 2006. godine u ime stranke odnio vijenac na Tuđmanov grob. Danas ulazi u izbore za drugi mandat s Tuđmanovim sloganom.

Na očaj Primorca i HDZ-a i oduševljenje Milanovićevih sljedbenika.