Plakatima Sigurna Hrvatska HDZ je preplavio Hrvatsku, a Hrvatska nakon dolaska novog vala koronavirusa nije više sigurna kako se braniti od zaraze, hoće li kampanja biti legitimna te hoće li ovih izbora uopće biti.
Pa smo vidjeli kako je to izgledalo: rušenje jedne koalicije, krpanje druge koalicije, održavanje na vlasti političkom trgovinom, žetončićima i prebjezima, rotiranje kompromitiranih ministara svakih par mjeseci, afere i skandali...
Sada HDZ obećava Sigurnost.
A jedino što je sigurno jest - nesigurnost.
Recimo, nesigurnost oko nove provale koronavirusa u Hrvatsku. Tko je kriv za nove desetine zaraženih? Tko je popustio mjere? Tko provodi testiranja, a tko ne? Je li dovoljno testiranje ili se ide u samoizolaciju? Je li dodir šakama opasan ili je opasno samo rukovanje?
Ili ljubljenje 15 minuta u zatvorenom prostoru?
Nepoštena kampanja
I kakva će biti predizborna kampanja? Hoće li kandidati odraditi poštenu kampanju i hoće li birači moći izaći na birališta? I hoće li se, a i to je spomenuto, izbori možda odgoditi?
Ovo što se posljednjih dana događa oko eksplozije koronavirusa nakon što je HDZ proglasio probjedu i raspisao parlamentarne izbore u direktnoj je suprotnosti sa sigurnošću koju promovira HDZ.
Jer, sada više ništa nije sigurno.
Policajac maneken
Naravno, slogan Sigurna Hrvatska sklepan je na ehu migrantske krize, pa je zbog toga Davor Božinović, ministar policije i fascinantno nekarizmatičan političar odjednom osvanuo u kampanji kao glavni maneken HDZ-a, rastegnut po jumbo plakatima i medijima.
Ali kad se HDZ nabacuje pojmom sigurnosti, onda treba promatrati širu sliku.
Recimo, sigurnost od pandemije koja ponovno uzima maha. Krizni stožer koji je prije tri mjeseca ulijevao sigurnost, s vremenom je izgubio na kredibilitetu i pretvorio se u stranački klub čija je glavna uloga promovirati HDZ uoči izbora.
Na početku krize građani su vjerovali stožeru, sada stožer sve više optužuje građane da su sami krivi za porast broj novozaraženih, iako su upravo oni donijeli odluke o otvaranju granica, ukidanju mjera, pozivanju turista, kao što se i teniski turnir u Zadru od promocije Hrvatske pretvorio u svjetsku blamažu.
Politika ruši pravila
I dok se optužuju građani za neodgovorno ponašanje, članovi stožera, kao i dobar dio vladajućih političara tumara zemljom ne poštujući mjere opreza, ulazeći u gužve, rukujući se sa svima i šaljući poruku kako se zaraze ne treba bojati.
Dok ne ugrozi zdravlje, turizam i izbore.
Prije tri mjeseca građanima je bilo jasno kako se valja ponašati. Sada, međutim, ne znamo razliku između Krunoslava Capaka koji zbog dodira sa zaraženima mora ići u samoizolaciju i Andreja Plenkovića kojemu je dovoljno testirati se na koronu i nastaviti kampanju.
Premijeru je dovoljno biti negativan na koronu.
Nesigurna Hrvatska
I u svemu tome otvorila se rasprava koju smo očekivali otkako su raspisani izbori: mogu li oni uopće biti održani?
Stranke otkazuju predizborne skupove, kandidati sa lista odlaze u samoizolaciju, premijer ulazi u žarište koronavirusa i izlazi iz njega netaknut jer nitko nema hrabrosti poslati ga u samoizolaciju, a postavlja se i pitanje hoće li se ljudi usuditi izaći na birališta, ne samo oni iz samoizolacije.
Parola o sigurnosti pretvorila se u priču o nesigurnosti.
