HDZ je propalom potragom za dokazima o ruskim financijama osigurao Milanovićevu pobjedu

I tako, SOA nije pronašla dokaze da Rusi plaćaju Zorana Milanovića. 

Politička kriza je izbjegnuta, državna sramota također, Rusi ipak nisu infiltrirali hrvatski državni vrh, a Milanović se nije prodao za ruske škude.

On ruske stavove zastupa potpuno besplatno.

Stavove o Ukrajini koja je sama kriva za agresiju, o Americi koja je izazvala rat, o prejakoj Rusiji koja ne smije izgubiti, o ukrajinskim korumpiranim nacistima koji zaslužuju sve što su dobili, o NATO-u koji se ne smije proširivati, o Hrvatskoj koja ne smije vojno pomagati i mnoge druge Milanović je očito iznosio iz uvjerenja, a ne iz pukog koristoljublja.

Originalni stav

Izgleda kako Milanović doista vjeruje u sve ono što je izgovorio u protekle tri godine, doista vjeruje u sve ono što je učinio u protekle tri godine i da je to doista njegovo autentično, originalno, ničim kontaminirano mišljenje.

Je li za njegove birače to dobra ili loša vijest?

Bi li se oni, dakle birači SDP-a i ljevice, lakše pomirili sa činjenicom da je Milanović primao pare od Rusa, što bi onda objasnilo i racionaliziralo njegovo naizgled neracionalno ponašanje oko Ukrajine i Rusije?

Primjerice, ono histeriziranje oko ulaska Švedske i Finske u NATO savez: "Nazvat ću izdajnikom svakog onog tko glasa za ulazak Švedske i Finske u NATO". 

A onda su protiv ulaska bila samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru.

Pa je Milanović pristao biti premijerski kandidat stranke koja je glasala za proširenje NATO saveza, kao što sada prihvaća pomoć te iste stranke u borbi za drugi mandat.

Dodvorava se desnici

Ili će se Milanovićevo ponašanje u vezi Ukrajine i Rusije među njegovim biračima tumačiti tvrdnjama kako on to čini samo da bi se dodvorio proruskim, desničarskim biračima? Što znači da će mu onda njegovi birači, oni koje je nakon odlaska sa čela SDP-a prozvao "nježnim biljkama kojima smeta svaka teža riječ", ostati zauvijek vjerni.

Milanović je, dakle, besplatni, gotovo volonterski simpatizer Rusije.

Međutim, ova HDZ-ova trapava potraga za famoznim dokazima, koju je SOA na zahtjev Ranka Ostojića promptno zalila hladnom vodom, uspjela je osigurati Milanoviću drugi mandat na Pantovčaku.

Posramljeni Primorac

Puštanjem priče o tome da Milanovića financiraju Rusi (jer zbog čega bi inače zastupao Putinove stavove?), HDZ je naveo svog kandidata Dragana Primorca da se uhvati na ljepak traganja za dokazima, a kad se do tih dokaza nije došlo, pa čak ni preko Središnje obavještajne agencije, Primorac je ostao posramljen i usamljen.

Sad on mora objašnjavati zašto nema dokaza i zašto misli da je Milanović ruski plaćenik.

Priča o Milanoviću i Rusima tako se pretvorila u priču o HDZ-ovu podmetanju Milanoviću, što će samo solidarizirati predsjednikovu podršku u birčkom tijelu i uvjeriti njegove sljedbenike i obožavatelje da je Milanović ponovno žrtva HDZ-a, a samim time i uzdanica u borbi protiv HDZ-a. 

A sigurno ni Rusija neće imati ništa protiv.

Korisni idiot

HDZ je mogao ostati pri onome što je govorio ministar Davor Božinović, da hrvatski predsjednik ne radi u interesu Hrvatske i NATO saveza, ali da nema dokaza o nekakvom financiranju. Ali Plenković, Gordan Grlić Radman i sam Primorac krenuli su u potragu za dokazima, a sada kad tih dokaza (još) nema, Milanović i Ranko Ostojić izborili su pobjedu u očima javnosti.

Milanović tako nije ruski "korisni idiot", kako ga je nazvao Plenković. On je tek žrtva HDZ-ove zavjere.

Ako se do predsjedničkih izbora ti dokazi nekako pronađu, ako se netko na njih spotakne, ako izbiju na vidjelo, Milanovićevi sljedbenici odmahnut će glavom i reći će da je to HDZ-ov fabrikat.

Kao što će odmahnuti glavom na Milanovićeve izjave i Milanovićevo ponašanje.

Jer stavovi Zorana Milanovića, kakvi god bili, ujedno su postali i njihovi stavovi. Ili im stavovi njihova predsjednika države uopće nisu bitni. Kupljeni ili besplatni, svejedno.