Graves: Imao sam leptiriće prije subotnje utakmice

Bio sam nervozan, ipak je to bila prva utakmica. Imao sam leptiriće, pričao je Antonio Graves uz široki osmijeh na licu.
- Uživao sam igrati prvi put za Cibonu, a publika nam je pomogla da se motiviramo.
Publika? Ok, protiv Širokog je u Draženovu domu bilo skoro 1500 ljudi, što nije malo za takvu utakmicu, ali ipak...
- A jel'? To nije puno ljudi? To je sjajna vijest za mene! Lani, dok sam igrao u Galatasarayu, imali smo punu dvoranu samo za derbije protiv Fenerbahçea. Mogu zamisliti kako će onda biti u Euroligi - uzbudio se 24-godišnjak iz Ohia, kojem je ovo treća sezona u Europi.
On je jedan od samo dva stranca u Ciboni ove sezone. S drugim, Jamontom Gordonom, već se sprijateljio, ali za početak nisu previše vremena proveli zajedno na parketu. Protiv Širokog samo na početku drugog poluvremena.
- Dobro se slažemo, ali još učimo igrati zajedno. Na treninzima smo uvijek bili na suprotnim stranama, sad ćemo valjda više skupa biti na parketu - kaže Graves, kojem se sviđa ovako mlada momčad Cibone.
- To što smo mladi znači da ćemo imati više energije, a ja želim biti lider u tom aspektu, pogotovo u obrani. Zajedno ćemo odrastati, a što više budemo igrali zajedno, moći ćemo si više pomagati.
U Zagrebu mu nije loše, nedavno je dobio stan i auto, ali zbog čestih i napornih Perasovićevih treninga nije stigao vidjeti puno od grada. Kaže da mu ništa ne nedostaje, osim obitelji i prijatelja.
- A taj auto, to u životu nisam vidio... To je neka kombinacija između automatskog i običnog mjenjača, trebalo mi je nekoliko dana da se priviknem, do tada sam puno dr..o po njemu, ali sad ću se lakše priviknuti na manualni - siguran je Amerikanac, koji slabije vidi po mraku, pa navečer nosi naočale sa pomalo štreberskim, debelim okvirima. Ali nek' se on prvo privikne na momčad, pokaže što zna na terenu, pa ćemo lako za vožnju. Valjda neće biti opasnost na cesti.