Gospa liječi slijepe, zaustavila je i veliku poplavu u Slavoniji

Zadnje veliko Gospino čudo pamte Slavonci iz Šumanovaca i okolice. Tijekom razornih poplava koje su Gunju i taj dio Slavonije uništili u svibnju 2014., ljudi su spašavali živu glavu. Vodena stihija poplavila je cijeli kraj, ali je zaobišla Gospu Šumanovačku koja je ostala nedirnuta. Bujica je poplavila sve okolne kuće, no crkvica je u središtu užasa ostala netaknuta. Svetište Majke dobre nade u Šumanovcima kraj Gunje i Drenovaca privlači brojne hodočasnike iz Hrvatske i BiH. Njezin rast omogućila je franjevačka tradicija, no zbog osmanlijskih osvajanja, rušenja crkve i raseljavanja stanovništva tek u 17. st. počinje procvat.

Hodočasnici rado pamte i prepričavaju čudo iz 1905. koje je osnažilo i učvrstilo snagu vjernika. Mještanka Anna Antoniutti i suprug imali su sina alkoholičara, a kći im se razboljela i umrla u desetoj godini. Pogođena gubitkom, Anna je plakala i uslijed tolike tuge ostala poluslijepa. U snu joj se ukazala Gospa Šumanovačka i poručila joj da kod sedmog hrasta u šumi iskopa bunar, opere oči i vidjet će kao prije. Učinila je tako i vratio joj se vid, a i sin se ostavio pića te pridružio samostanu kao fratar. Taj se izvor i danas nalazi nedaleko od crkve, a vjernici donose vodu i u njoj se umivaju kako bi izliječili bolesti očiju. U samom svetištu štuje se Gospina slika iz 1824. nastala u Beču.

POGLEDAJTE VIDEO :

Pokretanje videa...

00:22

24sata | Video: 24sata

U Zagorju s istim nakanama mnogi posjećuju svetište u Trškom Vrhu kraj Krapine, čiji počeci sežu u 1669. Na hodočašću u Jeruzalemu franjevac Joakim Matejić Balagović dobio je na dar drveni Gospin kipić. Bio je visok 12-ak centimetara, ali poseban jer ga je darivatelj položio na Kristov grob prije nego što ga je dao Joakimu. Povijesni spisi govore kako je siromašni franjevac Joakimu rekao da je kipić nosio po svim mjestima gdje su živjeli Isus i Marija. Zahvalan na daru, Joakim ga je nakon povratku u domovinu darovao bratu Nikoli Balagoviću u Trškom Vrhu kraj Krapine. Kipić su nazvali Gospom Jeruzalemskom. Nikola ga je stavio na zid u svojoj kući. No požar je uništio kuću do temelja, ali je kipić ostao netaknut. Iz strahopoštovanja i zahvalnosti, Nikola ga je izložio u udubini oraha pred kućom, a ljudi su počeli dolaziti i moliti. Već je tada bio zaslužan za mnoga čudotvorna uslišenja. O popularnosti svjedoči i priča kako su ga ljubomorni mještani susjednog sela ukrali kako bi i njima pomogao, no pravi vlasnici su ga ubrzo vratili i sagradili mu kapelicu.

Pixsell

Zbog stočne kuge koja je harala bolestima i neimaštinom već iscrpljenim Zagorjem, krapinski župnik Stjepan Fuček 1743. godine organizirao je procesiju u kojoj je pobožni narod došao pred Gospu Jeruzalemsku izmoliti poštedu od bolesti. U znak zahvalnosti obećali su sagraditi crkvu. Budući da u krapinskoj župi u idućem razdoblju nije niti jedna životinja bila zaražena kugom, vjernici nisu zaboravili obećanje i 1750. godine položen je kamen temeljac za novi dom Majke Božje Jeruzalemske koju su smjestili na oltaru.

Do Drugog svjetskog rata Trški Vrh je bio omiljeno proštenište zagorskih hodočasnika, no nakon rata prorijedio se broj hodočasnika. Zato je 1968. godine uredništvo Glasa Koncila organiziralo Vozočašće. Svake prve nedjelje u lipnju hodočasnici u automobilima i na motorima dolaze Gospi moliti zaštitu u prometu. Jedinstvena je i katedralna bazilika Svete Marije u Dubrovniku jer za njezinu je gradnju prema legendi zaslužan engleski kralj Rikard Lavljeg Srca. Vraćajući se iz 3. križarske vojne, u strašnoj oluji kod otočića Lokruma doživio je 1192. brodolom. Zavjetovao se da će, ako se spasi, mjestu na kojem izađe na kopno darovati znatan iznos novca za gradnju crkve. Spasio se u Dubrovniku. Postoji i legenda o nevjerojatnom bogatstvu riznice dubrovačke katedrale koje je toliko veliko da Dubrovčani nisu imali povjerenja samo u jednu osobu koja bi skrbila o njemu nego su za to zadužili tri osobe, pa je, osim biskupa i kneza, ključ imao i tajnik Dubrovačke Republike. Tek istovremenim okretanjem sva tri ključa u bravi moglo se ući u riznicu. Riznica se ubraja među najbogatije u Europi zahvaljujući zlatu, relikvijama i umjetničkim artefaktima. Legenda je utkana i u priču o nastanku središnje viške Gospe od Spilica. Sagrađena je u 16. stoljeću s titularom svete Marije, no u narodu ima još dva imena. Ime Gospe od Spilica dobila je zahvaljujući špiljama i udubinama na kojima je sagrađena. Zovu je i Gospa Gusarica, a taj se naziv veže uz legendu zabilježenu u 18. stoljeću kad su gusari pokušali ukrasti Gospin drveni kip iz crkve. Stradali su u strašnom brodolomu, a more je kip izbacilo na plažu pred crkvom. Nije na moru, ali itekako ima veze s vodom i Gospa Čučerska kraj Zagreba. Prema legendi, na području Čučerja nekada davno postojao je veliki ribnjak. Ondje se vjernicima ukazala Gospa, a odmah ubrzo jezero je presušilo i od svega je ostao maleni zdenac. U spomen na taj događaj na mjestu jezera sagradili su crkvu, a Gospu su prozvali i Gospa na jezeru. Mještani potvrđuju da su prilikom posljednje obnove crkve pronašli zdenac, koji su dali urediti, pa sad stoji u dvorištu kao podsjetnik na neka davna vremena. Oni stariji pričaju kako su često zbog Gospe na jezeru u kraj hodočastili stanovnici Posavine strahujući od poplava i utjecali joj se radi zaštite.

Osim što štiti od poplava, Gospa je mnogima pomogla i u bolesti, pa tako župne knjige bilježe svjedočanstva ljudi koji su ozdravljali zahvaljujući zagovoru Majke Božje Čučerske. Tako je izvjesna Kata Košić imala kamenac, no zagovorom Gospi posve je ozdravila. Ili zagrebački vrtlar Josip Jakopić, koji je imao problema s vidom i postao potpuno slijep, ponovno je progledao zahvaljujući Gospi Čučerskoj. Brojne pločice sa zahvalama krasile su unutrašnjost crkve, no prilikom posljednje obnove nestale su. Ostala je samo jedna uzidana velika zahvalnica u kojoj narod Čučerja zahvaljuje Gospi što je sačuvala njihove najmilije tijekom strahota i razaranja u Drugom svjetskom ratu. I ova je crkva, poput mnogih, stradala u potresu 1880., pa su je renovirali i nadograđivali tijekom vremena. Majka Božja Čučerska prvi put se spominje 1201. godine. Ondje je mjesto molitve, ali i susreta hodočasnika koji pješače do Majke Božje Bistričke i drugih svetišta. Naime, Alojzije Stepinac je 1934. godine odredio kako Čučerje postaje polazištem zagrebačkog hodočašća u Mariju Bistricu u svibnju. Veliki drveni Gospin kip značajan je i na otoku Pagu. U crkvi Svete Marije u Starom gradu Pagu više od 500 godina mještani zahvaljuju Gospi što ih je spasila od bolesti. Tijekom 1885. harao je trbušni tifus. Uplašeni ljudi okupili su se na blagdan Velike Gospe pred Bogorodičinim kipom u Starom gradu I donijeli ga kao svoju najveću vrijednost u crkvu. Kroz suze molili su Gospu da ih spasi zaraze.

Sljedećeg dana pokopali su posljednje žrtve bolesti, koja je iznenada nestala. Zahvalni što su im molitve uslišane, Pažani su se zavjetovali da će svake godine na Veliku Gospu iz Staroga grada čudotvorni kip donijeti u zbornu crkvu, gdje će stajati 22 dana. Više o ostalim crkvama i svetištima Majke Božje u Hrvatskoj pročitajte u knjizi “Gospa - Kraljica Hrvata” koju možete kupiti na svim kioscima.

24sata

Crkvica za molitvu u tišini

U Hrvatskoj je više od 2000 svetišta, crkvi i kapelica posvećenih Bogorodici. Uz velika svetišta koja svake godine na blagdan Velike Gospe posjećuju deseci tisuća ljudi, postoje i ona manja, intimnija, koja hodočasnicima nude duhovnu okrepu u miru i tišini.

Pixsell