Ne znam što reći na ovu. Pročitao iz znatiželje jer sam imao problema u školi. Od ocjena, ponašanja, markiranja, bježanja iz škole, redovno imao ukor pred izbacivanje. Evo i danas ne mogu saznat zašto je tako bilo, zašto me škola, učenje, obrazovanje nije zanimalo. Prolazio sam razrede zbog onog „samo da ga se riješim“, a uz to su svi govorili biti će nešto od njega. Možda jedan od razloga je taj što mi ništa nije bilo zanimljivo, kako bi i bilo kad se gradivo na brzinu prolazilo, nisam mogao dobit priliku da me nešto zainteresira i naravno da mi je bilo dosadno u školi, na nastavi, da sam bio problematičan. Bilo je nekoliko predmeta koji su mi bili super, ali ne zbog predmeta nego isključivo profesora, znali su zabavit, nisu se obazirali na nastavni program, jer su znali da je većina toga bezvezno i nepotrebno, učili nas zanimljivim stvarima na interesantan način. Sad gledam pokušavaju djecu tabletima, pametnim pločama zainteresirat, moje osobno mišljenje je ništa od toga, bitno je gradivo. Dat djeci u nižim osnovne da budu djeca, odrastaju ko djeca ,kasnije kad sazriju učit o svijetu. Jer knjiga nije život, niti će ikad bit. Čini mi se da se pričalo o tome da djeci s problematičnim ponašanjem zabrane školovanje, ili tako nešto. Pa to bi doslovno uništilo obrazovanje, djecu, kasnije ljude. Što bi se dobilo, lutali bi ulicama, droge na svakom mjestu, ne znam što reći. Rasteretite nastavni program, pustite da znanje dolazi samo, ne silite djecu na nepotrebne pojmove i znanja. Možda je problem u školskom sustavu, ne u problematičnoj djeci.