Naravno da je najveća odgovornost na roditeljima. Međutim, cijelokupno društvo je odgovorno. Prije su djeca imala radne navike i odgovorno ponašanje- i najveću zakugu su za takvo ponašanje su imali njihovi roditelji. Najme, vremena su se promjenila. Današnji roditelji se takmiče tko će svom prvačiću kupiti što skuplji mobitel, igračke kojih imaju u izobilju, skupu odjeću koja mora biti markirana. Pogledajmo samo reklame koje vabe djecu, a djeca onda roditelje "izluđuju" dok nedobiju ono što žele. Koliko današnje djece ima naviku pospremiti svoje igračke, krevet, odjeću... jako malo. Jer za njih to rade njihovi roditelji- umjesto da ih se potiće i uči od najranije dobi da stijeću radne navike i da imaju neka zaduženja u obitelji sukladno njihovom uzrastu. Da ih se uči kako ništa ne dolazi samo od sebe i da se svi moramo truditi pa i djeca. Ali, nažalost, do jučer je to gotovo bilo ne zakonito, smatralo se da se djeca tako "zlostavljaju", što nikako nije istina, jer zna se što je zaista zlostavljanje. Onda smo nedavno dobili imjenjen zakon, gdje stoji da djeca moraju pomagati u odrđenim poslovima sukladno njihovom uzrastu. Meni nikada neće biti jasno zašto za nešto takvoga, a normalno je - treba regulirati zakonom. Svi zajedno i sve institucije- od vrtića, škola i nadasve obitelji, moraju biti usklađeni - i djeci usađivati moralne i radne sposobnosti i vrijednosti. Jedino tako ćemo djecu usmjeriti na pravi put.