Ništa čudno s obzirom na stanje u društvu. Više se ne cijeni rad, nestaje moral....Zato se ni ne moramo čuditi što djeca nemaju radne navike. Jer djeca jasno vide da se radom u našem društvu malo toga, odnosno ništa može postići I priča o pravima djece je posebna priča. Jedno je zaštititi djecu od stvarnog maltretiranja i iskorištavanja, a drugo slati poruku da dijete ništa ne može niti ništa ne mora. Istina je da bi u školstvu trebalo uvesti korijenite promjene, ali dok se to ne ostvari, roditelji bi trebali shvatiti da se učenjem dijete razvija...razvijaju mu se mentalne sposobnosti, sposobnost koncentracije, pamćenja, logičkog zaključivanja....i naravno radne navike koje će mu itekako trebati jednog dana u životu. Dakle nema veze ako dijete uči nešto što će poslije zaboraviti npr. napamet neku pjesmicu, sadržaje povijesti ili zemljopisa.....jer on učenjem toga napreduje. A roditelji danas postaju preveliki zaštitinici pa od svoje zdrave djece stvaraju nesposobnjakoviće i invalide. Ja sam svoje klince odgajala po zdravo-seljačkoj logici da DJECI TREBA PUNO DATI ( čitaj baviti se njima) I PUNO OD NJIH TRAŽITI. Izrasli su u vrijedne i odgovorne, radišne, sposobne mlade ljude ( jedno je postiglo gl. nagradu na INOVI) koji ne piju, ne puše... I vjerujem da će i nadalje takvi ostati