STRADALA NA TRENINGU: Splitska gimnastičarka Ana Đerek krivo je skočila. Nekoliko trenutaka nepomično je ležala. Teško je ozlijeđena, no nema oštećenja kralježnice ni glave
'Pala je ravno na glavu. Svi su bili u šoku, zavladao je muk...'
Znate što? Možda je i bolje da se Ana ne sjeća tog nesretnog skoka i pada jer pitanje je bi li se više ikad bavila gimnastikom, kazala nam je jučer Deni Borozan, predsjednica Gimnastičkoga kluba Marjan, nakon što je u splitskoj bolnici posjetila članicu svoga kluba, najbolju hrvatsku gimnastičarku Anu Đerek (19).
Naša gimnastičarka nastradala je u ponedjeljak navečer na treningu.
- Ana se zagrijavala, bio je tu i njen trener, i nas nekoliko drugih trenera koji smo radili s ostalom djecom. Teško je reći što se dogodilo, meni je to izgledalo kao da se Ana predomislila, odustala na pola skoka, i pala ravno na glavu - ispričao nam je trener Ivo Borozan. U dvorani je zavladao muk, svi su potrčali prema Ani, koja je nekoliko trenutaka nepomično ležala.
- Brzo je došla k sebi, no bila je ošamućena, raskrvarene usnice, vidjelo se odmah da je to bio vrlo težak pad. Uz našu pomoć odšetala je do svlačionice, odmah smo joj za svaki slučaj stavili Schanzov ovratnik, koji zbog ovakvih situacija imamo u dvorani, i pozvali Hitnu pomoć - kaže Borozan. Nakon dolaska u splitsku bolnicu uslijedio je novi šok. Tijekom pregleda Ana nije mogla liječnicima odgovoriti ni na najjednostavnija pitanja. Nije znala kako je nastradala, koji je dan, čak se nije sjećala niti da je nastupila na Olimpijskim igrama.
- Svi smo bili u šoku, posebno njeni roditelji, koji su odmah stigli do bolnice. Bilo je odmah jasno da se radi o teškom potresu mozga, što su kasnije potvrdili i nalazi liječnika – kaže Borozan.
Ana je prenoćila u bolnici, jučer je bila na dodatnim pretragama, a CT je pokazao kako, nasreću, nema oštećenja kralježnice ni glave. Liječnici su oprezni, testove će ponoviti nekoliko puta.
- Bila sam kod Ane u bolnici i vjerujem da će se oporaviti. No po tko zna koji put moram se zapitati dokle će naši sportaši riskirati svoj život u lošim uvjetima u kojima su prisiljeni trenirati i natjecati se – kaže Borozan.