Genijalni pjesnik postao četnik i pjevao: 'Nemojte da stavim tačku na svu braću zagrebačku'

"Tijelo mi pošaljite u Čačak, a srce ostavite u Ljubljani“ rekao je prije nekoliko tjedana Bora Đorđević, frontmen Riblje čorbe, koji je preminuo u Ljubljani u 71. godini. Prije 35 godina, 1989., u dvotjedniku Duga, objavio je stihove koji su nosili drugu poruku. „Oće da se ocepe bečki konjušari. Pa, neka se ocepe, šta će nam, u stvari. Oće da se ocepe bečki kočijaši. Pa neka se ocepe, kad nisu naši. Zbogom lipicaneri i Postojinska jamo, Bohinji i Bledovi, koji ću tamo. Zadržite Triglave i brda kod Kranja, planinare, smučare i ostala sranja. Pa veselo jodlujte i igrajte šotu, ne treba mi ništa vaše u životu. Daćemo vam Kardelja, to je vaša loza, daćemo vam Krško i Josipa Broza."

Što ti je život! Nakon „ne treba mi ništa vaše više u životu“ Đorđević se, 17 godina kasnije, zaljubio u – Slovenku. Napustio je ženu s kojom je četiri godine bio u braku, i odselio u Ljubljanu, gdje se prije nekog vremena teško razbolio od kronične opstruktivne bolesti pluća. Liječio se u istoj bolnici kao i Josip Broz.

U skoro pola stoljeća karijere Bora „Čorba“ Đorđević bio je velika zvijezda, jedna od najvećih, a zbog političkih stavova izazivao je prave bure. Nije to bilo kao kod Gorana Bregovića, smišljeno i propagandno, kod Đorđevića se radilo o uvjerenjima i karakteru. Genijalan pjesnik, veliki roker, nikad nije bio ambasade vedrine – bio je pesimist, desničar, nacionalist, a 2012. je proglašen i četničkim vojvodom. "Veoma sam počašćen ovom prestižnom titulom. Kažu da sam zaslužio, a ja sam samo ono što bi svaki pravi Srbin trebalo da radi. Moje obveze su iste kao i ranije, bavit ću se rock glazbom, održavat ću koncerte na kojima ću propagirati Srbiju i srpstvo. Ne moram uvijek nositi uniformu četničkog vojvode, dakle neću nositi ni kapu ni kokardu, ali grb koji imam na ruci, u Zagrebu će se veoma veseliti mojoj novoj tituli", rekao je novinarima.

Zvijezda je postao već prvim albumom, „Kost u grlu“, koji je objavljen 1979., i prodan u 120 tisuća primjeraka. Većina pjesama s tog albuma živi i danas – „Ostani đubre do kraja“, „Zvezda potkrovlja i suterena“, „Rokenrol za kućni savjet“… Njegove pjesme odišu mrakom i beznađem. „Čorbu“ je, kao bivši član Balaševićeva Ranog mraza, osnovao u legendarnoj kavani Šumatovac. Nakon albuma izdao je singlicu „Lutka sa naslovne strane“, s briljantnom pjesmom koja opisuje tužni luk kojeg u životu prođu mnoge ljepotice, od naslovnih stranica do prljavih ruku pohotnika, u kojima se guraju dobrovoljno, jer „savršenstvima bez mana“ treba lova. Pjesmu je prvi put izveo u dvorištu Pece Popovića, gdje su bili još i Đorđe Balašević, Stanko Terzić i Nikola Nešković. Prije njega Balašević je odsvirao „Računajte na nas“ da bi nakon Đorđevićeve izvedbe „Lutke“ Popović rekao – „Gospodo, evo vam milijun maraka“.

„I bio je u pravu“ napisao je Đorđević u autobiografiji „Šta je pesnik hteo da kaže“. Slijedio je album „Pokvarena mašta i prljave strasti“ („Nemoj, srećo, nemoj danas“. „Dva dinara druže“, „Evo ti za taksi“) da bi naredni album, Mrtva priroda, bio prava riznica hitova - »Ne veruj ženi koja puši drinu bez filtera (ostavi je)«, »Pobeći negde« , »Pekar, lekar, apotekar«, »Vetar, duva, duva, duva« , »Na zapadu ništa novo« , »Neću da ispadnem životinja«… U Ribljoj čorbi su bili Momčilo Bajagić Bajaga, Dejan Cukić i Miša Aleksić.

Godine 1982,. izazvao je silan skandal pjesmom „Na zapadu ništa novo“, u kojoj su bili stihovi „za ideale ginu budale“ i „kreteni dižu bune i ginu“. Na noge je ustao cijeli Subnor, djed današnje Hvidre, samo s druge strane ideologije, optužujući Đorđevića za kontrarevolucionarnu djelatnost i omalovažavanje ratnih žrtava. „Tu je nastao nesporazum“ branio se Đorđević. „Kad sam to rekao, mislio sam na one Irce, koji štrajkaju glađu i tako se ubijaju, pa na onu stravičnu Jonesovu sektu, pa i na "Crvene Brigade" koji isto imaju kretenske motive i ideale, mislim da je to sada jasno“, Što se tiče stiha „kreteni dižu bune i ginu“ kazao je da je napisan u prezentu, pa je jasno da se ne radi o partizanima i komunistima.“ Sve to ga nije spasilo hajke, koju je duhovito ironizirao glumac Tihomir Arsić (sad je poznat po tome što stalno glumi Ivu Andrića kojemu fizički jako nalikuje, a ima i lijep, zvonak, metalni glas). Arsić je kazao da su se napadi na Đorđevića zbog ideala budala i buna izlizali, a da njega kao čovjeka i Crnogorca osobno više vrijeđa stih iz pjesme „Volim žene“, koji glasi –„Ja bih se odreko rođene braće, za jedne čiškaste ženske gaće…“ „Kakav je to čovjek Đorđević“ zapitao se glumac, „kad su mu ženske gaće važnije od braće“? Da mu je isto pitanje postavio kad je odselio u Sloveniju, Arsić ne bi pogriješio. U sarajevskoj Skenderiji su mu predložili da ne pjeva stih „za ideale ginu budale“ na što je Đorđević pristao – ali je dodao „narod će to sam pjevati“ -  pa su predlagači odustali od ideje.

Na koncertu u Zagrebu poginula djevojčica

Nema ničeg boljeg za prodaju albuma – to znaju i Bregović i Thompson – od napada i zabrana. Nosač zvuka prodao se u 250 000 primjeraka. Da danas netko roda toliko CD-ova mogao bi spokojno dočekati mirovinu, no bila su to vremena vinila i gramofona.
No u toj godini bilo je i gorih događaja od skandala sa starim borcima i čuvarima plamena revolucije. Na koncertu u Zagrebu – održanom u sklopu turneje ‘Od Čačka do Beograda – tko preživi pričat će’ u gužvi koja je nastala kod ulaza u dvoranu, poginula je 14-godišnja djevojčica Željka Marjanović, učenica osmog razreda OŠ August Šenoa.

Kasnije je Đorđević s Ribljom čorbom objavio masu albuma, no ono najbolje bilo je iza njega. Nije posve izgubio nadahnuće, ali je bivao mračniji sveiji. Pjesma „Pogledaj dom svoj, anđele“, zaziva rat i osvetu. Dojmljiva je, ali ne služi autoru na čast. Koje je tumačenje te pjesme ispravno? „Sva su subjektivna tumačenja istinita“ rekao je Đorđević u „Šta je pesnik hteo da kaže“.

Prije rata Đorđević je bio prijatelj s Jurom Stublićem, ali prijateljstvo je prestalo nakon rata pjesmama – Jura je spjevao nadahnutu elegiju čiji stihovi glase: E moj druže beogradski; Slavonijom sela gore; E, moj druže beogradski; Ne može se ni na more. E, moj druže beogradski, Srest' ćemo se pokraj Save… A ja neću nišaniti, I Bogu ću se moliti, Da te mogu promašiti, Ali ću te pogoditi, Ja ću tebe oplakati, Oči ću ti zaklopiti, Joj, kako sam tužan bio Ja sam druga izgubio..“

Đorđević je na to kazao. Šta mi vrijedi kad me ubije da plače za mnom i nastavio tekst: Moja braćo zagrebačka, Ja seljačina iz Čačka, Nemojte da stavim tačku, Na svu braću zagrebačku…“ Život je stavio točku na Boru Đorđevića.