Klauški opet piše neistine, poluistine i pokušava dovesti čitatelje u zabludu. Kaže Klauški: "...Pritom se HRT pozvao na Ustav koji, posve slučajno, jamči svim građanima slobodu govora i mišljenja." Da, Ustav jamči svim građanima slobodu govora i mišljenja, ali u svojstvu GRAĐANINA, privatne osobe i kad nastupa u svoje osobno ime, ne i u svojstvu u kojem netko predstavlja neku instituciju, tvrtku itd, te kad nastupa u ime te institucije ili tvrtke. Ustav nikome ne jamči pravo na iznošenje neistine, na klevetanje ili na izjave ili ponašanje koje nanosi štetu ugledu institucije/tvrtke/udruge itd. Također, Ustav nikoga ne stavlja izvan zakona ili iznad zakona, niti ikoga štiti od tužbi za klevetu ili drugu nanešenu štetu, niti ikoga odriče od odgovornosti za izrečeno ili učinjeno. Također, Klauški pokazuje i zavidnu količinu pristranosti i licemjerja, obzirom na njegov odnos spram aktualnog slučaja "Stanković" i odnosa koji je pokazao spram "slučaja Dujmović" ili pak spram "slučaja Vidović-Kriško".