Futacs: Kad su me napali, nitko da reagira. Hajduk me šokirao!

Vijest da je Marko Futacs sporazumno raskinuo ugovor s Hajdukom teško da je ikoga mogla iznenaditi. Mađarski centarfor već neko vrijeme nije bio u kombinacijama trenera Hajduka Željka Kopića, štoviše, odlukom kluba nedavno je prebačen u drugu momčad u iščekivanju razlaza o kome se pričalo od početak sezone.

U tom su razdoblju iz kluba puštane tek šture informacije kako se Futacs priprema, trener Kopić je u svom stilu o njemu govorio u teško razumljivim šiframa, dok se Futacs nije oglašavao. Svi zahtjevi za intervju nailazili su na zatvorena vrata Hajdukove službe za odnose s javnošću, i tek nakon potpisa raskida ugovora intervju je bio moguć. 

- Hvala vam na razumijevanju i strpljenju. Jasno vam je da nisam smio kršiti klupsku disciplinu i razgovarati s vama bez dozvole kluba jer bih snosio sankcije, ali sad kad sam se razišao s Hajdukom, spreman sam odgovoriti na sva pitanja kao što sam vam uostalom i obećao prije par mjeseci - javio se odmah nakon raskida ugovora Futacs.

Sve je puklo 22. travnja

Njegova verzija priče poklapa se s mišljenjem mnogih koji vjeruju kako je Hajduk do 22. travnja bio jedna momčad, a sve što se događalo nakon toga dana uvjetovalo je da postane nešto posve drugo. S tom razlikom da se Futacsev status promijenio dan kasnije, dan nakon utakmice s Dinamom, dan nakon detroniziranja predsjednika Ivana Kosa i sportskog direktora Marija Branca, dan kada ga je nepoznati huligan udario nogom u glavu u centru Splita. 

- Do tog dana sam bio igrač koga svi vole i poštuju, unatoč teškoj ozljedi klub je stajao iza mene, a navijači s nestrpljenjem iščekivali dan kad ću se vratiti na teren. Nakon toga dana sve se okrenulo, kao da je netko gumicom prebrisao sve što sam do tada napravio. I dobre igre, i pobjede, i golove, i naslov najboljeg strijelca lige... - tužnim glasom govori Futacs, koji se nerado prisjeća incidenta u kome on i nije bio glavna meta. 

- Vjerujte mi da nikad više nakon tog incidenta nisam parkirao automobil u blizini tog mjesta, niti sam otišao u taj dio grada. Bilo je i malo straha, ali nije baš da sam se bojao, jednostavno, nisam želio još jednom proživljavati to što se na tom mjestu dogodilo. 

Ukratko, meta uvreda huligana bio je Ahmed Said, Marko je stao u njegovu obranu... 

- Upravo zbog toga što sam osjećao da me navijači poštuju i vole, što sam imao jako dobar odnos s njima, i jako dobar status u klubu, želio sam stati između njih i Saida i pokušati primiriti situaciju. Vjerovao sam da ću ih smiriti, i da će svatko krenuti na svoju stranu. Na žalost, dobio sam udarac, a da stvar bude gora, u blizini je bilo barem 50-100 ljudi koji su prolazili ili sjedili u obližnjem kafiću, a da nitko nije reagirao. U sred bijela dana u Splitu su napadnuti igrači Hajduka, a nitko od tih ljudi nije ni prstom pomakao da nas zaštiti. Ni povikao!  Meni je to bilo nevjerojatno - kaže Futacs, koji je par dana kasnije preko svojih zastupnika pismenim putem od kluba zatražio raskid ugovora.

- Čekao sam reakciju kluba ali ona po meni nije bila onakva kakva je trebala biti. Ne želim im dijeliti lekcije, ali veliki klub mora znati kako se nositi s takvim situacijama, morali su primjerenije reagirati i stati u zaštitu igrača koji ničim nismo izazvali incident. Na žalost, to se nije dogodilo, što je bio veliki šok za mene, pogotovo za moju obitelj koja je Split doživljavala kao svoj drugi dom. I to je bio jedini razlog što sam uputio pismo u klub. 

Iako je svjestan da nije napravio ništa loše ili krivo, da je u prilici ponovno proživjeti isti dan, ne bi opet otišao u centar Splita. 

- Ne bih, jer sam danas svjestan da je to netko mogao krivo protumačiti. Iako, vjerujte mi, nama je svima i te kako stalo i do Hajduka, i do rezultata. Na koncu, to je naš posao, naš život, svi mi živimo od nogometa, pobjeda...

Krivac je na slobodi

Cijeli slučaj na koncu je dobio i dodatnu težinu i dimenziju, jer je za napad i udaranje vjerojatno optužen krivi čovjek. 

- Jednoga dana na ulici mi je prišao mladić i pokazao mi sliku na zaslonu mobitela i pitao me znam li tko je to. Prepoznao sam čovjeka koji me udario, i to sam mu i rekao. Na to je on pokazao drugu fotografiju koja me zaprepastila. Bio je to očito drugi čovjek, ali jako sličan onom prvom, kao da su braća blizanci. I to je bio čovjek za kojeg su mi u policiji kazali da je uhićen zbog napada na mene, i ja sam im to tada i potvrdio. Rekao sam tom mladiću da mi je jako žao, da sam bio uvjeren da je riječ o napadaču te da sam spreman učiniti sve što je u mojoj moći da se ta pogreška ispravi, ali mi se više nitko nikad nije javio. Stvarno mi je žao ako sam pogriješio, koristim i ovu priliku da se tom mladiću ispričam ako sam stvarno prepoznao krivu osobu. Na žalost očito je da to više ni uz najbolju volju ne mogu promijeniti. 

Nakon spomenutog incidenta i poslanog pisma u klub, Marko je obavio razgovor s trenerom Željkom Kopićem, koji mu je, tvrdi, rekao da ga vidi u svojim kombinacijama. 

- Nisam bio siguran što napraviti. Oporavljao sam se od ozljede, nisam znao kakvi su planovi novog trenera koji me nije poznavao, vagao sam opcije što učiniti. Predsjednik je bio na odlasku, sportski direktor također, tako da je trener bio jedini od koga sam mogao dobiti konkretan odgovor što i kako dalje. Kopić mi je rekao da računa na mene, da me vidi u svojim kombinacijama, a ja njemu da ću dati sve od sebe da mu se nametnem. Potvrdio sam mu da sam zatražio raskid ugovora zbog incidenta u gradu, no to nije mijenjalo ništa u mom pristupu obavezama. Dok sam čekao odgovor kluba, ja sam trenirao kao da se ništa nije dogodilo. No po svemu što se nakon toga događalo, bilo je jasno da za mene više nije bilo budućnosti u klubu, shvatio sam da me se žele riješiti na bilo koji način...

Htjeli su me se riješiti

Marka je posebno pogodilo što ga trener nije više koristio u završnici sezone, pogotovo u finalu Kupa protiv Dinama u Vinkovcima. 

- Nakon druge teške ozljede u karijeri vratio sam se treninzima i utakmicama čim sam prije mogao. Pripremao sam se i bio spreman riskirati obnovu ozljede, samo da zaigram i pomognem klubu. Frustriralo me što je igra bila loša, što su patili i rezultati, a ja im nisam mogao pomoći, jer nisam dobivao prilike.

Hajduk je ostao bez trofeja, a Markova kalvarija nastavila se i na početku nove sezone. Ništa se posebno nije promijenilo u njegovom statusu, osim što su iz kluba stizale vijesti kako nije spreman za treninge s ostatkom momčadi te kako klub na njega računa, a u stvarnosti su tražili način kako raskinuti ugovor na što bezbolniji način. 

- Znao sam da se moram posvetiti sebi i svom zdravlju, zato sam cijelo ljeto radio s čovjekom koji mi je pomogao i nakon prve operacije. Odradio sam po meni dobar posao, i nadao sam se da ću se po povratku u Split nametnuti treneru i ponovno zaigrati. No to se nije dogodilo, iz meni neobjašnjivih razloga nisam više bio dio momčadi. 

Bez obzira je li se to dogodilo po naredbi ''s drugoga kata'' ili po vlastitoj odluci, Kopić je Marka prekrižio, prvih i zadnjih 14 minuta u ovoj sezoni odigrao je u  završnici prvoga susreta protiv Steaue u Splitu. 

- Svaki trener ima svoj stil igre i planove za momčad, ja ne mogu tvrditi ni ovo ni ono, no činjenica je da me trener nije koristio, a moj osjećaj je da on uopće nije vjerovao da sam ja fokusiran samo na Hajduk, i da želim ostati. Imali smo nekakvu komunikaciju, ne mogu reći da je nije bilo, ali sam siguran da je on svoju odluku donio pred kraj prošle sezone. Sve nakon toga bilo je tek ispunjavanje forme.

Kaže da ga je najviše frustriralo to što je cijelo vrijeme slušao i čitao kako želi otići iz kluba, a nije imao prilike iznijeti svoju stranu priče. 

- Svjedoci ste da sam bio spreman pričati, ali mi nisu dali. Sada sam slobodan i mogu slobodno kazati što me muči, i što želim. Vjerujem da sam još dovoljno mlad, ispred mene je još dosta dobrih nogometnih godina. Želim igrati, želim zabijati golove, pobjeđivati, zaraditi novac za svoju obitelj... I cijelo ovo vrijeme sam bio lojalan klubu, cijelo vrijeme sam ispunjavao sve svoje obaveze bez pogovora, trenirao, trudio se, i ničim nisam davao do znanja da sam nezadovoljan. Sve do nedavno, dok nisam vidio da mog imena nema među putnicima za Rijeku, i dok me nisu prebacili u B momčad. Tada je valjda svima postalo jasno tko želi raskid ugovora.

Iako je Hajduk na njemu planirao zaraditi barem milijun eura, na koncu je mađarski centarfor otišao bez odštete. 

- Imali su win-win situaciju u rukama. Imali su najboljeg igrača i najboljeg strijelca lige, trebali su me nakon oporavka od ozljede pustiti da igram i pokušam im pomoći u osvajanju naslova prvaka i kupa te ulasku u Europsku ligu. Nakon toga su me mogli bez problema prodati. Na žalost, odlučili su drugačije, rezultata nema, a ja odlazim besplatno. Netko je za to kriv, ja sigurno nisam...

Nisam pregovarao s Osijekom

Dojam je da novom vodstvu kluba nije najbolje legla ni podrška koju je Marko na društvenoj mreži dao smijenjenima predsjedniku Ivanu Kosu i sportskom direktoru Mariju Brancu. 

- Možda je moje riječi netko pogrešno protumačio, nisam kritizirao klub, nego sam želio dati podršku dvojici ljudi kojima ću zauvijek ostati zahvalan zbog toga što su mi dva puta pružili ruku kad sam bio u paklu. Kos i Branco su zaslužili moj respekt i zahvalnost. Svjestan sam da su i drugi igrači u svlačionici imali što za reći, ali ipak, ja sam zbog te svoje specifične situacije osjetio potrebu da im se na taj način zahvalim. Možda to nije bio moj najpametniji potez, ali bio je iskren, od srca. Ne znam, niti ću vjerojatno ikad doznati čija je bila konačna odluka da moram otići iz Hajduk, možda trenerova, možda nekoga iz uprave kluba..., ali definitivno najveća laž koju sam ikad čuo o sebi je da sam im rekao da ne želim igrati dok ne budem potpuno spreman. To nisam nikad rekao, i tko drugačije kaže, laže.

Razlika koju je također primijetio u odnosu na prošlu sezonu je promjena atmosfere u svlačionici. 

- Nekad smo disali kao jedan, imali smo sjajne odnose, družili se, bili smo stvarno homogena cjelina, i to se na koncu osjećalo i na našim igrama na terenu. I ne samo svlačionica, nego cijeli klub, od predsjednika, do osoblja koje brine o nama. Danas to više nije onaj isti Hajduk od prije par mjeseci. Ne znam, možda je razlog odlazak čelnika kluba, možda odlasci velikog broja igrača i dolazak novih, ali atmosfera definitivno nije onako dobra, a nema ni prave komunikacije na relaciji trener igrači.

Split i ljudi koji u njemu žive u Markovom će srcu zauvijek imati posebno mjesto. I u srcima njegove obitelji. Njegova supruga Gitta se na odlasku dirljivom porukom oprostila od Splita. 

- Primili smo zadnjih tjedana jako puno poruka podrške, ljudi su osjetili potrebu iskazati mi zahvalnost za sve što sam dao klubu, a moram priznati i da smo se moja obitelj i ja u Splitu jako lijepo osjećali. Split smatramo drugim domom, vjerujte da sam u nekim trenutcima zamišljao kako ću zadnju godinu karijere provesti u dresu Hajduka, i nakon toga mirovinu provesti u Splitu. Toliko su nas ovaj grad i ljudi lijepo primili i oduševili svojom ljepotom, otvorenošću i srdačnošću. I ništa negativno što mi se dogodilo neće promijeniti naše mišljenje, sigurno ćemo se opet vratiti, prošetati Rivom, popiti kavu, okupati se u moru...

Iz Splita Marko nosi dosta uspomena. 

- Prije svega dva detalja koja su mi obilježila karijeru, onaj ljepši, utakmica protiv Intera kad sam zabio četiri gola i izbio na čelo ljestvice najboljih strijelaca lige, a ružni dio, naravno derbi s Dinamom kad sam se drugi put ozlijedio. Ali iznad svega mi ostaju lijepa sjećanja na neke velike utakmice koje smo odigrali u prekrasnom ambijentu te na brojne prijatelje koje sam stekao...

Iako to nije bila tema razgovora, Futacs je želio otkloniti i sumnju da je iza leđa Hajduku pregovarao s Dinamom i Osijekom. 

- I tu je vijest netko namjerno pustio da me prikaže u ružnom svjetlu. Nikad nisam pregovarao iza leđa Hajduku s Osijekom i Dinamom. Nikad ne reci nikad, stvarno ne želim reći da nikad neću zaigrati za neki klub jer ne znam što nosi sutra, ali u ovom trenutku to se sigurno ne događa. Uostalom, Hajduk se pobrinuo za to i klauzulom u ugovoru, prema kojoj bi u slučaju nastavka karijere u nekom HNL klubu, taj klub za mene morao platiti veliku odštetu.Još jednu stvar bi htio raščistiti. U pojedinim medijima se pojavila informacija kako ja tražim šest mjesečnih plaća za raskid ugovora. To je gnusna laž i vjerojatno namjerno stvaranje loše i pogrešne slike o meni kod navijača  i ljudi u Splitu. Istina je drugačija, nikakav novac nisam tražio, čak sam se odrekao jednog dijela novca iz ugovora  koji mi pripada. I kao što sam napomenuo, pristao sam i na takozvanu kaznenu klauzulu, u slučaju da potpišem za neki drugi klub u Hrvatskoj.

Što dalje još uvijek ne zna ni sam. Odlazi kući u Budimpeštu, gdje će trenirati i čekati novi klub. 

- Imam vremena dobro razmisliti do kraja rujna i potpisati ugovor s klubom za koji procijenim da ću se u njemu najbolje razvijati. 
Futacs je u dresu Hajduka odigrao 45 utakmica, postigao 24 gola, šest puta asistirao, a u sezoni 2016/'17 bio je najbolji strijelac HNL-a s 18 golova, jednim više od Soudanija, te je postao prvi igrač Hajduka kome je to pošlo za rukom nakon Ardiana Koznikua 1992. godine. Došao je kao pojačanje, igrač ''A'' klase kako ga je predstavio tadašnji trener Marjan Pušnik, a odlazi kao prekobrojan, nepotreban, s upitnom budućnosti..., bez da je itko u klubu javno stao iza te procjene...

- Ponosan sam na svaki trenutak proveden u dresu Hajduka, a jedino za čim žalim je što nisam imao priliku više igrati u završnici prošle sezone, i pomoći Hajduku da osvoji naslov prvaka, ili barem kup - zaključio je mađarski centarfor. 

ZABAVA! KVIZ: Koji je sport idealan za vas?