Wendigo: Zloduh koji žrtve pretvara u nezasitne kanibale

Postoje li u morima i jezerima neotkrivene životinje golemih proporcija kakve se samo najhrabriji usuđuju zamišljati? Možda stvorenja koja nas promatraju iz drugih dimenzija ili mračni anđeli koji najavljuju zlo? Na sva ta pitanja odgovore pokušavaju dati ljudi koji istražuju kriptide - životinje, biljke ili neka sasvim druga bića o kojima se šapuće, ali zasad nema znanstvenih dokaza da su doista tu. Čitajte o njima u posebnom specijalu Kriptidi iz kojeg ćemo članke objavljivati svaki drugi dan.

Mnogo godina prije nego što će doseljenici prvi put stupiti na tlo Sjeverne Amerike, te samo preuzeti legendu o tom biću, brojna plemena duž Atlantske obale i s obje strane Velikih jezera drhtala su na spomen Wendiga, demonske zvijeri čije ime u prijevodu otprilike znači 'zloduh koji proždire'.

Opisivali su ga kao tek iskopanog mrtvaca, kostura dehidrirane kože jedva navučene preko kostiju, poderanih usana i krvavih očiju, oko kojeg se širio miris truleži i čija je želja bila samo jedno - nahraniti se ljudskim mesom.

Reklo bi se na prvu, Wendigo je bio tamošnji pandan zombiju, no daljnje upoznavanje s tim stvorenjem otkriva da su njegova narav i moći bile puno gore.

Koga izabere, tome nema spasa

Osim što ga ništa nije moglo zasititi, Wendigo se prema predajama mogao kretati kroz prostor i vrijeme, pa ne bi bilo spasa onom koga bi izabrao za žrtvu. Zato su ga se ljudi bojali čak i spominjati jer su vjerovali da ih tako može naći.

Žrtve je u pravilu zaposjedao u snu te ih tako pretvarao u sebi sličnu zvijer, međutim među plemenima je kružio mit da baš svakome prijeti pretvaranje u Wendiga ako ne bude mogao odoljeti ljudskom mesu, pa makar se našao u takvim okolnostima da mu samo kanibalizam može spasiti život, a što je u neka davna i puno grublja vremena u zimskim razdobljima znao biti slučaj.

Iz toga je zaključeno da je mit o njemu nastao kako bi se ljude zaplašilo i odvratilo od tog čina, no unatoč racionalnom objašnjenju kako je i zašto Wendigo osmišljen, demon nije nestao iz predaja.

Baš naprotiv, s godinama je postajao sve spominjaniji, pogotovo nakon slučaja iz 1879. godine, kada je Indijanac imena 'Brzi trkač' priznao da je ubio i pojeo svih osam članova svoje obitelji tijekom zime koja je u kraj donijela golemu glad.

Za čin je optužio Wendiga te je pri toj tvrdnji ostao čak i u trenutku kada su mu u Fort Saskatchewan stavljali omču oko vrata, a što brojne autore inspiriralo da zloduha iskoriste kao figuru u literaturi i filmografiji.