'Vještice noći': Ruskinje kojih su se nacisti bojali kao đavla

Nakon što su 22. lipnja 1941. snage Trećeg Reicha krenule u osvajanje Rusije u sklopu akcije ' Barbarossa ', Rusija je bila suočena s jednom od najvećih opasnosti u povijesti države. U tom je trenutku zapravo započela opća regrutacija, a cijelo je gospodarstvo podređeno vojnoj mašineriji.

Vidjevši da na srce Rusije hita četiri milijuna njemačkih jedinica , svoj su doprinos obrani države željele dati i hrabre Ruskinje kojih dotad u vojnim redovima gotovo uopće nije bilo. No, uskoro se i to promijenilo, ponajviše zahvaljujući Marini Raskovoj .

Ona je naime usred rata počela primati pisma Ruskinja iz cijele zemlje koje su bile zainteresirane za borbu na prvim crtama. Bila je to za mnoge dotad nečuvena ideja - ženama je naime bilo zabranjeno sudjelovanje u borbama te su u vojsci mogle biti samo u potpornim ulogama. Marina Raskova bila je navigatorica.

Vidjevši koliko su te žene bile istinski motivirane, Raskova je započela lobirati za njih i u tome je bila vrlo uspješna. Ruskinje je nakon toga bilo moguće regrutirati u vojsku, a izborila se i za osnivanje jedinica u kojima su na svim pozicijama bile isključivo žene.

Ženske jedinice ismijavali su i sami Rusi, a njih je to samo dodatno motiviralo

Povijest ju pak danas najviše pamti po osnivanju tri ženske zračne flote koje će već za vrijeme rata ući u legendu. Iako je osnivanje naredio sam Staljin, činjenica je da Rusi nisu očekivali previše od tri flote . Naime, žene su za vrijeme obuke nosile preveliku opremu namijenjenu muškarcima, a dodijeljeni su im tada već zastarjeli dvokrilci dvosjedi (Polikarpov Po-2) koji gotovo pa nisu imali zaštitu, a kokpiti su bili otvoreni pa su Ruskinje nerijetko 'zaradile' ozbiljne ozebline.

Tumblr

Obuka pilotkinja starih između 17 i 26 godina započela je u gradiću Engelsu 1942. godine. Već nekoliko mjeseci kasnije 588. regimenta započela je s djelovanjem. S obzirom da su pilotirale avionima koji su bili vrlo lagani, ali i spori i ranjivi, ženske flote mogle su polijetati samo noću. Danju bi bile tek topovsko meso na kojem bi nacisti vježbali ciljanje.

Do kraja rata sve tri ženske flote imale su ukupno 40 timova od po dvije osobe, a svaki je tim po noći mogao odraditi i po 18 bombardiranja . Naime, s obzirom na malu nosivost u jednu se misiju moglo nositi tek šest bombi. Kad smo već kod nosivosti - ona je bila toliki problem da žene sa sobom nisu mogle imati ni padobrane . Bio je to rizik na koji su dobrovoljno pristajale.

Nacisti su vjerovali da 'Vještice noći' piju tablete zbog kojih po mraku vide poput mačaka

U svaku misiju išla su po tri aviona. I dok je prvi odvraćao pozornost nacističkih snaga, druga dva su gasila motore i tiho letjela ne previše iznad njemačkih vojnika i po njima bacala bombe. Upravo zbog zastrašujućeg zvuka aviona koji su prelijetali ugašenih motora, nacisti su 588. regimentu prozvali ' Nachthexen ' iliti 'Vještice noći' . Među njima su čak kružile glasine da Sovjeti opakim Ruskinjama daju tablete zbog kojih noću vide poput mačaka .

One su pak novi nadimak primile i s ponosom ga nosile i u desetljećima nakon rata. Iako su bile očigledno vrlo učinkovite, podcjenjivali su ih i sami Rusi kojima nije odgovarala ideja o ženama koje ratuju i koje su u tome itekako uspješne. One su stoga iz prkosa avione oslikale cvijećem te u boj išle s ružem na usnama .

Pinterest

'Vještice noći' su do kraja rata odradile oko trideset tisuća bombardiranja te na naciste bacile više od 20 tisuća tona eksploziva . Kraj rata dočekale su 23 'vještice' koje su odlikovane najvišim vojnim odličjima.

Nadezhda Vasilyevna Popova bila je jedna od prvih djevojaka koja se javila za edukaciju za pilota. Već u prvoj misiji izgubila je dvije prijateljice, no ona je uspješno dočekala kraj rata. U 91. je godini umrla 2013. godine, a u posljednjem se intervjuu prisjetila mladosti:

- Ponekada gledam u crnilo i zatvorim oči. Tada samu sebe opet mogu vidjeli kao mladu djevojku koja leti u trošnom aviončiću. Tada se zapitam: 'Nadia, kako si to izvela?'