Veliki proroci Starog zavjeta: Što su rekli o kraju svijeta?

Izaija

Izaija je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Prva je na popisu proročkih knjiga te najveća od njih. Izaija je jedan od četiri velikih biblijskih proroka. Njegovo ime znači "Jahve je spasenje". Na početku knjige napisao je, da je 'sin Amosov' i da je prorokovao 'u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih'. Bio je oženjen i imao je dva sina. 

Prorokovao je u između oko 767. i 697. g. pr. Kr.  Neki učenjaci smatraju, da je Izaija napisao samo dio knjige, ali tradicionalno se smatra da je pisac cijele knjige. 

Kir - najslavnije proročanstvo

U vrijeme kada su Asirci napadali Južno izraelsko kraljevstvo (722 g. pr Kr.) , Izaiji je Bog rekao da se ne boje jer ih Asirci neće osvojiti. Naprotiv prorokovao im je da će Jeruzalem osvojiti Babilonci koji će ih odvesti u ropstvo što se i dogodilo. (586 g. pr. Kr.)

Jedno od njegovih najslavnijih proročanstava prema Bibliji je ono u kojem imenom navodi perzijskog kralja Kira Velikoga čak 200 godina prije nego se ovaj rodio. Kir je dozvolio Izraelcima da se vrate u Jeruzalem i obnove Jeruzalem i Božji hram koji su opljačkali Babilonci iz kojeg su protjerani na 70 godina. Kir Veliki pročitao što je Izaija napisao o njemu (539 g. pr Kr.), što ga je potaklo, da kasnije dopusti povratak Židova iz babilonskog progonstva i da se vrate u Jeruzalem (oko 515. g. pr. Kr). 

Knjiga ima 66 poglavlja i dijeli se u tri dijela. U prvom dijelu opisuje se vanjska povijest Izraela. Tu su proročanstva o posljednjim vremenima, o Božjem odnosu prema izraelskom narodu i susjednim narodima, lošim odlukama naroda, jer su se pouzdavali u ljude, a ne u Boga.  Upozorio je kralja Ahaza, da ne sklapa savez s Asirijom, a kasnije i njegova nasljednika, da ne sklapa savez s Egiptom, jer se treba osloniti na Jahvu, a ne na ljudsku pomoć. Drugi dio knjige je povijesni odlomak o životu kralja Ezekije. Navodi događaje iz Druge knjige o Kraljevima, u kojima je naglašena Ezekijina pobožnost koje se očituje u Izaijinom proroštvu. Značajno je da on sve do kraja ponavlja srž svoje poruke: treba se uzdati u Jahvu, a ne u sile ovoga svijeta.

Treći dio je o unutarnjoj povijesti Izraela, o odnosu naroda prema Mesiji opisano je izbavljenje iz Babilona te završava opisom Kristove vladavine u Tisućgodisnjem kraljevstvu. 

Najavljuje muku i smrt Mesije 700 godina ranije

Izaija često spominje Mesiju, kako će obećani Spasitelj biti sam Bog, da će se utjeloviti Sin Božji. Bit će vjeran Bogu Ocu, trpjet će bol i mučenja, otkupit će ljude od grijeha (Izaija 53). Zato se Izajina knjiga ponekad naziva Petim evanđeljem.

Ono što je potvrdilo autentičnost biblijskog teksta je pronalazak Svitaka s Mrtvog mora. Počevši od 1947. g. u spiljama nedaleko od Kirbet Qumrana, blizu sjeverozapadne obale Mrtvog mora pronađeni su svici, koji su uključivali proročanstvo Izaije. Lijepo su napisani na dobrom sačuvanom predmasoretskom hebrejskom jeziku i stari oko 2000. godina. Bili su gotovo identični biblijskom tekstu što dokazuje da se tekst nije mijenjao tijekom godina. 

Jeremija je Bogu sve mogao reći

Jeremija, čije ime znači 'Jahve će podići' bio je svećenik iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. Bog ga je izabrao za proroka još u majčinoj utrobi. Počeo je 'prorokovati' 627. prije Krista. Živio je u vremenu vladavine sedam judejskih kraljeva. Prorokovao je oko 40 godina. Jedini je od biblijskih proroka koji je bio neženja. 

Knjiga se sastoji od 52 poglavlja. Nije pisana kronološkim redom. Prorok Jeremija imao je vrlo prisan odnos s Bogom, doživljavao ga je kao prijatelja, kojem sve može reći. U njegovom vremenu svi drugi zastranili su u grijehu. Jeremija kritizira svoj narod jer su ostavili Boga i krenuli za poganskim bogovima. Prorok je izrazito emotivno doživljavao propast svoga naroda, patio je i bio progonjen najviše od svih proroka. 

Njegovi sunarodnjaci nisu poslušali ni Boga ni njega. Dva puta je osuđen na smrt, ali su ga milosrdni ljudi spasili. Prema predaji umro je tako da su ga sunarodnjaci kamenovali. Puno više su ga poštovali nakon njegove smrti. Kritizirao je kraljevo savezništvo s Egiptom i upozoravao je na veliku opasnost od Babilonaca. Prorokovao je, da će Babilonci na čelu s Nabukodonozorom II. pokoriti Judeju i odvesti narod u sedamdesetgodišnje zatočeništvo. Poslao je kralju pismo, ali ovaj ga je spalio. 

Progonstvo će trajati 70 godina

Upozoravao je na krivu politiku kralja. Izbatinali su ga i osudili na smrt. Babilonci su napali Izrael zbog saveza s Egiptom. Kralj se predao, Jeruzalem je osvojen, makar su Judejci mislili da je neosvojiv. Grad i Hram su razoreni i opljačkani. Ugledni ljudi su odvedeni u zatočeništvo u Babilon. Simbolički je nosio na sebi jaram i govorio, da će tako svi biti odvedeni u babilonsko ropstvo, ako se pobune protiv Babilonaca. Pojavili su se lažni proroci, koji su obmanjivali narod. Hananija, jedan od njih, skinuo je Jeremiji jaram s vrata i prepolovio ga. Jeremija je otišao bez riječi, ali ga Bog poslao nazad sa željeznim jarmom oko vrata. Lažni proroci su govorili narodu, da će se brzo vratiti iz progonstva, a Jeremija ih je uvjeravao, da će zatočeništvo trajati 70 godina. Jeremiju nisu poslušali. Opet su ga osudili na smrt, ali ga je spasio dvoranin. 

Babilonci su 587. pr. Kr., drugi put razorili Jeruzalem, Hram i zemlju nakon što su 18 mjeseci držali Jeruzalem pod opsadom. Ubili su kraljeve sinove, a kralja su oslijepili i odveli u Babilon, gdje je umro. Opet su odveli ugledne ljude u zatočeništvo, a ostala je samo sirotinja. 

Jeremiju su odveli pred Nabukodonozora II. koji je znao za njega. Mogao je birati hoće li u Babilon ili ostati sa sirotinjom. Odlučio je ostati. Tješio je narod navješćujući, da će Bog kazniti neprijatelje, jer su prevršili mjeru nasilja. Vjerovao je u kraj zatočeništva, u obnovu Izraela i ponovno uspostavljanje dobrih odnosa između Boga i izraelskog naroda. Hrabrio je narod, da grade kuće, da rađaju djecu kako ne bi izumrli. Babilonski namjesnik u Judeji je ubijen, a Jeremija je na silu odveden u Egipat s onima koji su se bojali babilonske osvete. Tamo su ga sunarodnjaci kamenovali.

Ezekiel prikazuje svijest o tužnom stanju naroda

Ezekiel je jedan od četiri velika biblijska proroka. Napisao je proročanstva o razorenju Jeruzalema, o okolnim narodima i o obnovi Izraela. Bio je svećenik, a njegovo ime znači 'Bog jača'. Babilonci su osvojili Jeruzalem i Izrael, a narod su odveli u babilonsko zatočeništvo. Ezekiel je odveden u drugoj skupinu zajedno s kraljem Jojakinom. Imao je ženu, koja je umrla u zatočeništvu. Ezekielova knjiga ima sličnosti s Jeremijinom knjigom. Prikazuju svijest o tužnom stanju naroda, koji je otpao od Boga, proriču propast judejskog kraljevstva i razorenje Jeruzalema, ali i konačnu obnovu te uspostavu Tisućgodisnjeg kraljevstva. 

Ima sličnosti i s Danielovom knjigom. Daniel prikazuje vrijeme u kojem je Bog vlast nad Zemljom predao u ruke poganskih naroda, a Ezekiel piše o vremenu prije i nakon njihovog pustošenja Jeruzalema. Ova knjiga ima 48 poglavlja. Može se podijeliti u tri dijela. 

U prvom dijelu piše o proročanstva o razorenju Jeruzalema, do kojeg je došlo zbog grijeha izraelskog naroda, idolopoklonostva, pojave lažnih proroka. Jeruzalem je razoren, judejski kralj odveden je u babilonsko zatočeništvo zajedno s narodom. Drugi dio knjige sastoji od proročanstava o sedam okolnih naroda. To su: Amonci, Moabi, Edomci, Filistejci, stanovnici gradova Tira i Sidona te Egipćani. Njih stiže osuda i propast zbog grijeha i idolopoklonstva. 

Treći dio knjige je proročanstvo o obraćenju izraelskog naroda u posljednje doba, ponovnom ujedinjenju te opis Tisućgodišnjeg kraljevstva s Hramom u Jeruzalemu.

Daniel - prorok iz izgnanstva u Babilonu

Daniel čije ime znači 'Bog je moj sudac' napisao je knjigu u dva dijela. Prvi dio je niz od šest priča Danijela i njegovih prijatelja. Drugi dio sadrži četiri apokaliptična viđenja. Bio je važan činovnik i glavni svećenik na dvoru babilonskih kraljeva hrabro zadržavši svoju vjeru. 

Daniel je Nabukodonozoru II. dokazao da je poseban tako što mu je Bog otkrio koji san je kralj usnuo, a zatim ga i protumačio. Kralj je usnuo san o velikom kipu zlatne glave, prsa i ruke od srebra, trbuh i bokovi su mu od bronce, noge od željeza, a stopala od željeza pomiješanog sa zemljom. Daniel mu je protumačio da Bog želi da kralj zna budućnost njegovog kraljevstva i da je on glava od zlata na tom kipu. Medijansko-perzijsko kraljevstvo će ga naslijediti, a zatim kraljevi Grčke (Aleksandar Veliki i njegovi nasljednici). Noge od željeza, slaže se većina simboliziraju Rimsko carstvo. Prorokovao je i slom posljednjeg kraljevstva te dolazak Božjeg kraljevstva. 

Daniel previđa Aleksandra Velikog

Viđenje treće godine Baltazarova kraljevanja, borba je ovna i jarca. Ovan s dva roga simbol je kraljeva Perzije i Medije, a jarac kralja Grčke (simbolizira Aleksandra Makedonskog). Perzija i Medija bit će moćne, ali će ih pokoriti Grčka. Četiri kraljevstva (rasap Aleksandrovog carsta na četiri dijela) što će izići iz naroda grčkog kralja, ali neće imati njegovu moć. Potkraj njihova kraljevanja, ustat će jak kralj i suprostaviti se Bogu, oskvrnuti Svetište, ali će biti skršen (Antikrist ili prema nekima Antioh Epifana IV koji se proglasio bogom i tražio da ga štuju). 

Daniel prorokuje o Antikristu i Isusovom Drugom dolasku

Daniel navodi da će doći Zvijer tj. kraljevstvo s deset rogova (simboli moći i vlasti) sa željeznim zubima. Tri od ta kraljevstva zamijenit će jedan mali rog. To je neman Antikrist i Lažni prorok koji će svoju moć dobiti od Sotone koje će pobijediti Isus u svom Drugom Dolasku, ali tek nakon što mnoge zavede i sebe proglasi bogom. Oni koji ga neće štovati, njih će ubiti.(Otk) Tada nastupa opet Bog:

(Dn 7, 9)Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. 

Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

Daniel - 70 sedmica do Novog Jeruzalema

U prvoj godini vladanja kralja Darija, Danielu se ukazao arkanđeo Gabriel i protumačio mu proroštvo o sedamdeset tjedana (7 puta 70 godina). Za tih 490 godina trebao bi biti sagrađen Novi Jeruzalem te Bog završiti svoj plan, dolazak Mesije, njegova smrt te vrijeme prije uspostave Božjeg Kraljevstva (Dn, 11. i 12).  483 godine ispunjene su dolaskom Isusa u prvom stoljeću. Prema nekima ostalo je još sedam godina u kojima se tek treba završiti Božji plan.

Daniel je imao viđenje o sukobu između kralja sjevera i kralja juga. Spominje se arkanđeo Mihael te će tada nastupiti vrijeme najveće nevolje. Naviješteno je uskrsnuće i nagrada, onima čije ime je zapisano u Knjizi Života. To se obično povezuje sa Isusovim proročanstvom posljednjih dana (Mt. 24) i Knjigom Otkrivenja.