Uskoro će Božić - lijepa i topla priča o 101 Dalmatineru

Jedne zimske večeri Pongo i Perdita gledali su televiziju sa svojih 99 psića, kad su u salon ušli Roger i Anita, noseći golemo, tamnozeleno božićno drvce. Cijeli stan prožeo je prelijep miris crnogorice. 

- Mama, što se to događa? - upitali su psići.
- Ništa se vi ne uznemirujte, dragi moji - odgovorila je Perdita. - To su pripreme za Božić.

I odmah su tlo prekrile borove iglice, kutije s ukrasima, kuglice svih boja i svjetlucave girlande. Psići su jedva našli dovoljno mjesta da mogu sjesti. Začuđeno su pogledom pratili Rogera i Anitu, koji su se penjali na ljestve i postavljali obojene kuglice na borove grane, raspravljajući o tome koju bi trebalo staviti na vrh bora. Anđela ili zvijezdu? Kad su ukrasili drvo do kraja, Roger je pritisnuo jedan prekidač. Kakva li čuda! Dnevna soba zablistala je čarobnim sjajem. Pripreme za Božić doista su nešto posebno! Dok su slali psiće na počinak u njihove košarice, Pongo i Perdita objasnili su im zašto se njihovi gospodari tako rado pripremaju za Božić.

- To je prilika za sva dvonožna stvorenja poput Rogera i Anite da pokažu svojim roditeljima i prijateljima koliko im je stalo do njih. Ljudi peku kolače i pjevaju božićne pjesme. U kući izvjese imelu, što im daje priliku da se poljube. Siguran sam da ćete i vi zavoljeti božićno slavlje, prije svega zbog slasnih kostiju koje će vam ostati nakon večere!

- A to nije sve - dodala je Perdita.
- Na Badnjak, kad svi spavaju, pod jelkom su darovi za sve koje vole.
- Nadam se da vole i nas - dometnula je Točkica.
- Dakako - potvrdila je Perdita. 

U božićno jutro psići su se probudili vrlo rano i tiho se okupili u dnevnom boravku. Pod jelkom su svjetlucali paketi omotani obojenim papirom. 

- Istina je! Vole nas! - uzviknula je Krpica.
Bacili su se na pakete, zubićima kidajući papir. Kakva je radost otkrivati poklone!
- Bočica s parfemom? - začudio se Srećko otvorivši jednu kutijicu.
Točkica je iz papirnatog omota izvadila kravatu i uzviknula:
- Odsad mi nikad neće nedostajati tufnica!

Srećko je razočarano izvadio čipkasti rupčić. U tom trenutku začuli su Rogerove i Anitine korake. 

- Brzo! Sakrijmo se - uzviknu Rolly.
I svih 99 malenih odmah su skočili iza trosjeda, pod naslonjače ili iza zastora.

- Što se ovdje događa? - začudi se Roger.
- O, Bože moj!- uzdahne Anita.
- Perdita! Pongo! Gdje ste? - dozivao je Roger.

Dvoje dalmatinera ušlo je u dnevni boravak i počelo lajanjem dozivati svoje malene. A oni su u svojim skrovištima drhturili od straha. Što će sada biti? A tada im je Anitin smijeh zazvučao poput glazbe. Nasmijao se i Roger.
- Pomogli su nam da otvorimo svoje darove. Trebali bismo im zahvaliti, zar ne?
Psići su se neodlučno gledali.
- Ali, imamo još paketa koje treba otvoriti! - dodala je Anita. - Nadam se da će nam pomoći i u tome!

Jedan za drugim, psići su stidljivo izlazili iz skrovišta. A zatim su počeli skakati po sobi. Hop! Hop! Hop! Okupili su se oko bora, a Roger je uzimao paketiće ispod drveta i pružao ih im.
- Hajde, djeco, zabavljajte se!
Ispuštajući radosne krikove, psići su počeli parati lijepi sjajni papir. Nastala je prava poplava vrpci i čvorova. Pongo i Perdita ganuto su promatrali psiće. Kad su otvorili sve pakete, Roger je otišao spaliti omote u kaminu.
- Gledajte, maleni! - tada je objavila Anita, donoseći veliku košaru.
- Ima darova i za vas. Nisu omotani, ali danas ste se već dovoljno naradili!
Svi sretni, psići su se bacili na svoje gumene igračke. Na kraju, Anita je s dna košare izvadila dva pulovera, zeleni za Ponga, i crveni za Perditu.
- Anita vam ih je sama isplela - naglasio je Roger.

Kad su završili s božićnom gozbom, a posljednji obrok jeli su vrlo polagano, Perdita je odnijela psiće u njihove košare.
- Jako volimo Božić - uskliknula je Točkica.
- I svoje igračke! - rekao je Rolly.
- I papire! - dodala je Krpica.
- Sjećate li se što sam vam rekla u vezi s Božićem? - upitala je Perdita.
- Naravno! - uzviknuli su psići.
- Danas darivamo one koje volimo - rekao je Pongo. - A danas se i oprašta. Imate sreće što Roger i Anita nisu strogi!
Psići su se začuđeno gledali.
- Sljedeći put - objasnio je Pongo - ne dolazi u obzir da otvarate pakete bez dopuštenja. Obećavate?
- Obećavamo!

Barem do sljedećeg Božića!