Sablasni spomenici smrti: Ovo su najjezivija mjesta u Europi

Kapelica kostiju, Portugal

Capela dos Ossos tj. 'Kapelica kostiju' jedna je od najzanimljivijih, ali i najjezivijih kapelica na svijetu. Nalazi se u portugalskom gradu Evori, taman na ulazu u crkvu Sv. Franje. Svoje je ime, pogađate, dobila zbog svoje dekoracije - kostiju pet tisuća redovnika. 

Kapelica je sagrađena tijekom 16. stoljeća, u duhu protureformacije i misli da je život tek prijelazno stanje, pa stoga ne iznenađuje da na krovu kapelice piše 'Bolji je dan smrti, nego dan rođenja.'

Kosturnica Sedlec, Češka

Ukoliko nakon ovoga mislite da su Portugalci imali, u najmanju ruku, neobičan smisao da duhovnost, promislite ponovno. Naime, u predgrađu Kutna Hore u Češkoj nalazi se kapelica u koju su uzidane kosti između, pazite sad, 40 i 70 tisuća ljudi. Većina njih umrla je za vrijeme 'Crne Smrt', u doba kuge tijekom kojeg je u svijetu umrlo 75 milijuna ljudi. Kapelica inače nosi titulu svjetske baštine, a godišnje ju posjećuje oko 200 tisuća ljudi. 

Kapucinske katakombe u Palermu

Nakon što je groblje kapucinskog reda u Palermu postalo premalo, oni su ispod njega počeli iskapati kripte u kojima su pokapali svećenike i redovnike. . S vremenom se u katakombe počela ukapati i društvena elita, pa je pokop u kapucinskim katakombama postao svojevrsni prestiž. Posljednji pogrebi tu su održani 20-ih godina prošloga stoljeća, a u katakombama se nalazi oko osam tisuća preminulih te oko 1250 mumija. 

Sigurno najpoznatije pokopano tijelo je ono dvogodišnje djevojčice Rosalie Lambardo čije je tijelo fantastično očuvano zahvaljujući proceduri profesora Alfreda Salafia. 

Staro židovsko groblje, Češka

Najveće židovsko groblje u Europi otvoreno je u Pragu u prvoj polovici 15. stoljeća, a posljednji je pogreb obavljen 1787. godine, tri godine nakon što je zabranjeno ukapanje unutar samog grada, iz higijenskih razloga. S obzirom na vrlo ograničen prostor, ljudi su pokapani jedni iznad drugih pa groblje na pojedinim mjestima ima i do 12 slojeva. Vidljivo je oko 12 tisuća vrlo naguranih spomenika, a na groblju je pokopano oko 100 tisuća ljudi. 

Crkva sv. Juraja, Češka 

Nevjerojatno, ali - istinito. Ovo je već treća češka crkva na listi. Crkva sv. Juraja sagrađena je u 14. stoljeću, a zubu je vremena prepuštena 60-ih godina prošloga stoljeća kada joj se urušio krov za vrijeme sprovoda. lokalne vlasti i župa nikada nisu uspjele prikupiti dovoljno velik iznos da se crkva obnovi, pa je češki umjetnik Jakub Hadrava došao na ideju da u njoj postavi jezive instalacije - duhove. 

To je privuklo turiste iz cijelog svijeta pa je obnova crkve sve izvjesnija. 

Otok Poveglia, Italija

Poveglia je otok koji se nalazi nedaleko od Venecije . Često ga se opisuje kao jedno od najukletijih mjesta na planeti, te kao definitivno najukletiji otok na svijetu . Prvi stanovnici na njega su došli 421. godine kako bi se sklonili od barbarske invazije, a u 9. je stoljeću otok postao gusto naseljeno mjesto puno života, pisali smo u ožujku 2015. godine. 

S obzirom na česte ratove, vlasti Venecije raselile su otok i on je od 1379. godine postao utvrda i točka obrane u sukobima protiv Genove. U naredna tri stoljeća Veneciju je nekoliko puta poharala kuga, a okolni su otoci u takvim slučajevima postajali karantene za oboljele i masovne grobnice za preminule.

Samo je epidemija 1629. godine u roku od sedam mjeseci uzela danak od 80 tisuća života. Usred opće panike, oboljele se transportiralo na otok, a mnogi su spaljeni još za života i bačeni u neoznačene masovne grobnice.

Pariške katakombe, Francuska

Kao jedan od gradova s najbogatijim podzemljem, Pariz vješto skriva tajni labirint podzemnih tunela koji se protežu na više od 300 kilometara kroz njegovu “utrobu”. Ipak, za javnost su otvorena samo dva kilometra podzemlja poznata kao pariške katakombe (ili podzemna kosturnica), a njihova je povijest jeziva kao i mjesto koje se danas može posjetiti, pisali smo 2011. godine.  

S razvitkom francuskoga glavnoga grada i rastom stanovništva gradska su groblja postala prenapučena, a zbog neodgovarajućih uvjeta pokopa u središtu grada u 17. i 18. stoljeću bilo je mnogo zaraznih bolesti. Zato su gradski oci odlučili da se kosti premjeste u podzemne hodnike – nekadašnje vapnenačke kamenolome.

Kosti s tad najvećega pariškog groblja Les Innocents diskretno su se prenosile u buduću kosturnicu od 1786. do 1788. godine. Do 1814. premještene su i kosti iz ostalih gradskih groblja. Danas kosturnica kao posvećeno mjesto čuva kosti više od šest milijuna nekadašnjih Parižana. Iako su ih u početku samo nasumično smještali u podzemne tunele, kosti su s vremenom slagali u pravilno formirane sekcije, a nakon toga je kosturnica otvorena za javnost.