Kažnjenička kolonija Cayenne otvorena 1852. godine, a nakon samo nekoliko je godina funkcioniranja postala poznata kao 'Vražji otok'. Bila je to naime skupina otoka lociranih u Francuskoj Gvajani na koji su Francuzi deportirali najgore kriminalce, ali i političke neistomišljenike kroz veliki dio 19. i 20. stoljeća. 

Bilo je to izolirano mjesto s kojeg je bijeg bio nemoguć bez nekakvog plovila. Svi oni koji su pokušali bježati ubijeni su, a ni oni koji su poslušno ostali na otoku nisu prošli mnogo bolje. Naime, procjenjuje se da je od oko 80 tisuća zatvorenika preživjelo njih oko tri posto. Neki su umrli od bolesti, iznemoglosti ili gladi, neke su ubili čuvari, a veliki se dio međusobno pobio.

Svi zatvorenici bili su prisiljeni na teški fizički rad. Većina ih je bila angažirana na sječi stabala ili na gradnji prometnica, a ukoliko nisu uspunili nerealno visoke kvote, ne bi dobili ni jedini obrok u danu. Oni koji su umrli najčešće bi jednostavno bili bačeni u more.  

Francuska Gvajana prvotno je bila zamišljena kao francuska kolonija. Tamo je 1763. godine poslano 12 tisuća ljudi, no 75% njih umrlo je već u prvoj godini boravka. Upravo zbog toga Napoleon III je odlučio 'Vražji otok' pretoriti u kažnjeničku koloniju. 

Na nekoliko lokacija sagrađeni su radnički kampovi i zatvori, a nakon kriminalaca tamo su se počeli deportirati i politički neistomišljenici Napoleona III. Jedan od najpoznatijih svakako je bio i Alfred Dreyfus, general lažno i doživotno optužen za veleizdaju. On je osuđen 5. siječnja 1895. godine. Javno su mu oduzeta sva odličja, a njegove tada posljednje  riječi trajno su upisane u franscusku povijest: 'Kunem se da sam nevin. Ostajem vrijedan služiti u vojsci. Živjela Francuska! Živjela vojska!'

Nakon što su se mediji 'dokopali' dokumenata koji su sugerirali da je Dreyfus lažno optužen i nakon što su javnost i intelektualci stali u njegovu obranu, 1896. godine organizirano je drugo suđenje. No, Dreyfus je opet optužen unatoč nepostojećim dokazima o krivnji. No, javnost nije popuštala i predsjednik Emile Loubet 1899. godine mu je ponudio oprost koji je general prihvatio. No, službeno mu je ostao status izdajnika čime je vojska oprala ruke od namješenog suđenja. Kada se vratio s 'Vražjeg otoka', Dreyfus je izjavio: 'Republika mi je dala slobodu. No, ona mi ne znači ništa bez časti.'

Tek 1906. godine, s njegovog je imena isprana ljaga, a Dreyfus je vraćen natrag u vojsku i primljen u legiju časti. Slučaj njegovog pritvaranja danas je poznat kao 'Dreyfusov slučaj'. 

Tajna za koju Francuzi nisu znali 

No, 'Vražji otok' još će godinama ostati skriven od francuske javnosti. Tek kada je 1938. godine bivši zatvorenik Rene Belbenoit objavio memoar 'Suha giljotina', Francuzi su postali svjesni što se tamo zapravo događa već desetljećima. Francuska vlada promptno je objavila plan za zatvaranje kažnjeničke kolonije, a onda se dogodio Drugi svjetski rat koji je zatvaranje usporio. Posljednji zatvorenik Vražji je otok napustio 1953. godine, a sve su lokacije na neko vrijeme zatvorene za javnost. 

Većina zatvora kasnije je pretvorena u muzeje, a danas 'Vražji otok' posjećuje oko 50 tisuća turista godišnje. Tamo je također 1965. otvoren 'Svemirski centar Gvajana', a kada se lansiraju rakete, cijelo područje mora se evakuirati. 

Tri bijega

Iako je bijeg s Vražjeg otoka bio teoretski nemoguć, rijetki su ipak uspjeli 'petama dati vjetra'.