Oteli ih, ukrali njihov identitet i svakodnevno im ispirali mozak

* Kroz sedam nastavaka donosimo vam neke priče iz povijesti za koje su se dugi niz godina smatrale da su tek teorija zavjere. No, za svaku do njih se kasnije ispostavilo da su bile istinite...

Sjeverna Koreja na čijem je čelu tada bio Kim Il Sung, djed današnjeg diktatora, demantirale su svaku upletenost u otmice japanskih civila krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Postojale su teorije da su ih otimali da bi postali špijuni te da bi im krali identitet kako bi na njihovo mjesto došao korejski špijun no malo tko je u to vjerovao.

Otimali su ih kako bi njihove špijune učili japanski jezik te kako bi u isto vrijeme destabilizirali unutarnje stanje u Japanu. Oteti Japanci dovođeni su u stanje totalne bespomoćnosti, a Koreanci su im svakodnevno ispirali mozak svojom propagandom, učili ih jeziku i komunističkoj ideologiji.

Japanske vlasti dugo su negirale da taj problem uopće postoji sve dok 1988. jedna sjevernokorejska teroristica nije progovorila tečni japanski. Kao da svakodnevno živjeli i radila sa rođenim Japancem.

Priznali su otmice 20-ak godina kasnije

Tek 2002. godine tadašnji sjevernokorejski vođa Kim Jong Il javno je priznao da su oteli 13 ljudi. Smatra da se ipak radi o stotinama japanskih građana. Petorica su vraćena, a Sjeverna Koreja prije četiri godine pristala da ponovo otvori istragu. Ništa dosad nije učinjeno pa su odnosi između Japana i Sjeverne Koreje još uvijek jako zategnuti

Najpoznatiji oteti par su supružnici Kaoru Hasuike i Yukiko Okudo. Oni su 1978. još dok su bili dečko i cura oteti s plaže svog rodnog grada Kashiwzakija, sjeverno od Tokija.

Bila je topla srpanjska večer, a oni su uživali u prizorima ljetnog festivala vatrometa. U jednom trenutku približila im se skupina muškaraca i tražila im upaljač. Potom su skočili na njih, svezali  ih i stavili im povez na oči. Ukrcali su ih u čamac i drogirali ne bi li izgubili svijest.

Učili korejske špijune da se 'prodaju' kao Japanci

Kaoro, jedan od najboljih studenata prava na elitnom Chuo sveučilištu, probudio se iduće večeri u Sjevernoj Koreji. Njegove djevojke nije bilo u blizini, a otmičari su mu rekli kako su je ostavili u Japanu i da će, ako on pokuša išta, ona umrijeti. 

Zatim su mu objasnili da su ga oteli kako bi pomogao ujediniti Korejski poluotok, budući da je njegova zemlja 'dovoljno dugo iskorištavala Koreje'. Njegov zadatak je učiti korejske špijune da se 'prodaju' kao Japanci, a moguće da će i on postati sjevernokorejski obavještajac.

Sljedeće dvije godine su ga educirali  o sjevernokorejskom sustavu, jeziku i kulturi, a on je cijelo vrijeme mislio da je njegova djevojka spašena. No tada mu je rečeno da nju ipak nisu ostavili one večeri u Japanu nego da je i ona dovedena te da će ih spojiti. Nekoliko dana kasnije su se vjenčali. Živjeli su u ograđenom dijelu  Pjongjanga, večeri su provodili uz televiziju, točnije, uz jedan od dva programa koji je emitirao isključivo vijesti iz Sjeverne Koreje. Prvo dijete su dobili 1981. a drugo četiri godine kasnije. Radili su sve što im je bilo naređeno.

Tek im je 2002. godine dopušteno da se vrate u Japan, ali isključivo bez djece. Tako su bili sigurni da će se vratiti. Tek nakon 18 mjeseci pregovora uspjeli su i djecu dovesti u Japan.