Derek Butler već se godinama nosi s teškim oblikom PTSP-a od kojeg je obolio na iračkom ratištu. A onda se sprijateljio sa psom kojem su palili kožu i lomili kosti...
Opasna pasmina? Zlostavljani pitbul spasio život PTSP-ovcu
Rat uništava ljude. Uništio je i Dereka Butlera , američkog vojnika koji se s bojišnice vratio 'u društvu' teškog oblika posttraumatskog stresnog poremećaja .
Njegovo liječenje traje već godinama i to s vrlo malo uspjeha. Lijekovi su se u njegovom slučaju pokazali gotovo potpuno neučinkovitima. Život mu se raspao, a umalo i brak.
A onda mu je ponuđena mogućnost da dobije terapijskog psa . Između nekoliko ponuđenih izabrao je pitbula koji se odaziva na ime 'Phoenix'. U tom trenutku pitbul je navršio tek godinu dana, no iza njega je bila cijelo razdoblje stravičnog zlostavljanj a i pokušaja ubojstva.
U dobi od oko šest mjeseci Phoenix je pronađen privezan za stablo i natopljen kerozinom . Nakon što ga je zapalio (!), bivši ga je vlasnik ostavio da umre. Osim što mu je koža bila prekrivena opekotinama, jedan mu je kuk bio potpuno smrskan .
Nakon što su mu sanirane fizičke ozljede, pas je ušao u trening za terapijske pse. Iako je imao svako pravo biti nepovjerljiv prema ljudima, Phoenix je na prvu 'kliknuo' s Derekom.
- Čim smo se sreli, Phoenix se bacio na leđa i tražio da ga češkam po trbuhu. To je bilo to, izjavio je Derek za WBPF News.
Osim što ga usrećuje na dnevnoj bazi, Phoenix je već nekoliko puta spasio život veteranu koji pati od PTSP-a.
- U jednom sam trenutku sjeo u auto s namjerom da s ceste skrenem u provaliju. Htio sam si oduzeti život. No, Phoenix je bio uz mene, pogledao sam ga i pomislio kako on ne zaslužuje umrijeti na taj način. Okrenuo sam se i otišao kući, opisao je jednu od svojih najgorih crnih epizoda veteran.
On je uvjeren kako Phoenix može 'detektirati' kad je loše raspoložen i ima crne misli - u tim trenucima dođe do njega, iskazuje mu pažnju i poziva ga na igru.
- Oboje imamo tamnu prošlost, oboje smo propatili i oboje se pokušavamo maknuti od toga. No, njemu to ide puno bolje nego meni, zaključio je uz osmijeh Derek.
Ova je priča još jedan dokaz da opasne pasmine ne postoje. Postoje samo opasni vlasnici.