Britanac Robert Grimshaw radio je kao urednik u novinama u zapadnoj Africi. Kako više nije mogao izdržati pritisak, a i politička situacija mu je bila nepovoljna, odlučio je kupiti pusti otok i tamo živjeti...
Napustio civilizaciju i otišao na pusti otok: Nudili su mi 50 mil. $, ali odbio sam. Novac ne želim
Početkom 1960-ih bio je urednik jedne velike novine u zapadnoj Africi, imao je jako dobru plaću i bio je omiljen među kolegama. Ali nije bio sretan. A ni politička situacija, u kojoj je sve više Britanaca napuštalo Afriku, nije mu išla na ruku. Umjesto da nastavi s takvim životom, tad 39-godišnji Brendon Grimshaw napravio je nešto radikalno, o čemu je velik dio nas sigurno sanjao...
Uzeo je životnu ušteđevinu, oko 12.000 dolara, i kupio je mali, napušteni otok nedaleko od Sejšela u Indijskom oceanu. Odlučio je kako mu je dosta civilizacije i ljudi te je otok Moyenne postao njegov dom, piše Mirror.
- Zaljubio sam se u tišinu i mir - rekao je jednom prilikom za britanske medije.
Kad je stigao na otok 1962. godine, on je bio potpuno zapušten. 'Progutala' ga je prašuma. Uz pomoć sina jednog od lokalnih ribara, Brendon je idućih desetljeća na otoku stvarao puteljke, izgradio si je malu kuću i uspješno je ponovno na otok uveo divovske kornjače koje na njemu nisu bile stoljećima. Živio je tamo sam i sretan bez ikakvih briga.
Početkom 90-ih zapeo je za oko bogatašima koji su krstarili nedaleko od njegova otoka. Ponudili su mu 50 milijuna dolara za otok, ali hladno ih je odbio. Nije htio da netko njegov komad raja pretvori u luksuzni resort.
Kako nije imao djece, s vladom Sejšela potpisao je ugovor prema kojem njima u vlasništvu ostaje otok, ali pod posebnim uvjetima. Od 1962. godine sve do svoje smrti 2012. godine. živio je na ovom otoku.
- Moyenne ga je naučio otvoriti oči i vidjeti ljepotu oko sebe i na tome zahvaliti Bogu - stoji na njegovom nadgrobnom spomeniku.
Vlada Sejšela ispunila je svoje obećanje. Otok je proglašen nacionalnim parkom te se na njemu nalaze samo muzej posvećen Brendonu, mali restoran i centar za divovske kornjače. Otok dnevno prima tek 50 gostiju.
- Ljudi kažu da je bio lud, ali ja mislim upravo suprotno. Tu je našao svoju sreću i nije ga zanimao novac. Mogao je prihvatiti ponude i živjeti kao bogataš, ali umjesto toga je odlučio ostaviti otok kao svoje nasljeđe - rekla je za BBC Isabelle Ravinia, šefica nacionalnih parkova na Sejšelima...